Stav

Danas sam došao da zaključka da se stav ne može usvojiti, nego da se mora izgraditi. Npr. često spominjano u oglasima za posao "can do attitude". Da li je to moguće usvojiti, i prebaciti se odjednom na njega? Po mom mišljenju nije. Ali šta se može uraditi?
1. uraditi validaciju tačnosti i vrednosti tog stava.
2. ako prođemo tačku 1, onda se taj stav usvoji kao ideja.
3. raditi na izgradnji stava, ali ne ponavljajući sebi tu misao i ideju, nego sprovoditi aktivnosti(rad, učenje, savladavanje zadataka, itd...) koji će postepeno graditi taj stav.
4. tako da u jednom momentu to više neće biti stav, nego crta ličnosti.

The key ingredient to genuine happiness

https://www.linkedin.com/pulse/article/20141203183338-117825785-research-the-key-ingredient-to-genuine-happiness

Svi su otišli kući

Petak je veče.
Svi su otišli kući
Iz indijčeve kancelarije.
Nizak, utonuo u stolicu.
O čemu li razmišlja.
Indijac u Srbiji,
sam u kancelariji,
utonuo,
petkom uveče.

Kompromis

Juče u razgovoru sa jednom starijom, mudrom ženom, a danas to iskusio. Kaže žena kako je pravila previše kompromisa u životu. Ja je pitam koje kompromise - a ona će na to - sretala se sa ljudima koji joj se nisu dopadali, ali joj je to bio posao da se sreće sa ljudima, a među njima obavezno ima i onih koji joj se ne dopadaju, ali kao, to je nužnost posla, pa onda nekako to prihvatiš tako.
Sada sa ove distance ona to doživljava kao kompromis koji neće više da pravi - sada, u penziji se sreće samo sa ljudima koji joj se dopadaju.

Ja sam danas imao iskustvo na poslu gde sam se sretao sa ljudima koji mi isisavaju energiju - da li svojim ponašanjem ili na način da ja o njima razmišljam kao o ljudima koji mi se ne dopadaju.
I onda se pitam - da li ja pravim kompromis? - Da, pravim ga.
Da li se osećam bolje sa tim ljudima? Ne, to me iscrpljuje.
Da li treba da ostanem u prisustvu tih ljudi? - NE!!!!

Strategy and philosophy

Strategy is for business what philosophy is for life.

Nešto od Pitera Drakera

"The present day belief that a responsible professional cannot rise above his own self-interest is little but vulgar superstition."

Podanašnjenje budućnosti (i prošlosti)

Čitajući knjigu Spoticanje o sreću (Stumbling on happines) Danijela Gilberta. Kaže da mi pogrešno percipiramo vremenski horizont(prošlost i budućnost), dok dobro percipiramo prostorni horizont - ako je nešto malo i vidimo malo detalja to znaci da je daleko u prostoru. Za vreme (pogled unapred i unazad), pošto za prošlost nismo upamtili podatke a za budućnost ih ne znamo, mozak koristi prezentizam (podanašnjenje), a to znaci da će rupe da popuni onim kako je danas. I to obično bude jako pogrešno. Primeri SF romana iz 50tih godina 20tog veka - nigde nema probušenih noseva, bradavica, interneta itd. Znači žestok promašaj ako se pokuša podanašnjenje budućnosti.

Pa tako ni ja ni moj život u budućnost ne može da bude podanašnjen, zato što nemamo podatke kako će budućnost da izgleda.

Takodje, zbog toga što nam je budućnost dalja mislimo da će nam nešto u budućnosti biti lakše nego danas što je pogrešno(opet posledica loše percepcije vremenskog horizonta), pošto će ta budućnost jednom da postane danas, i onda ćemo da imamo isti problem kao i danas. A to znači da ono što nam je danas teško da će nam biti isto toliko teško i u budućnosti. A to opet znači da ono što ne uradimo danas(zato što nam je iz nekog razloga teško), nećemo uraditi ni u budućnosti. A to opet znači da ono što smo mislili da ćemo da uradimo u budućnosti treba da uradimo sada, pošto nam od budućnosti nema pomoći, tj, neće nam biti lakše. Dakle, treba raditi danas a ne ostavljati za budućnost.

Dve interesantne izjave

Jedna je iz nekog češkog filma. Pitaju glavnog junaka da li veruje u Boga, a on odgovara:"Voleo bih, ali ne znam kako."

Druga je iz knjige A Philosopher's Notes od Brian Johnson:"What we can be, we MUST be."

Personal self-renewal - John W. Gardner

Ovo sam našao na sledećoj lokaciji

Jako koristan i interesantan članak.

Sloboda izrazavanja emocija i misljenja

Sta je od ovoga tacno?

1. Sloboda je kada mozes da slusas emocije i po njima se ponasas.
2. Sloboda je kada mozes da doneses odluku koja je suprotna emocijama.
3. Sloboda je kada su emocije inhibirane i ne uticu na donosenje odluka.

Sta je uopste sloboda izrazavanja emocija? Sta je uopste sloboda izrazavanja misljenja? I cemu to uopste sluzi? Kontam da je to mozda bitno u nekoj hijerarhiji, kao imam misljenje pa onda mogu da ga zastupam, a poenta nije u zastupanju ispravnosti misljenja nego demonstraciji snage kojom zastupam misljenje. A ako ima snagu, onda sam ja vodja, alfa muzjak, ja sa bitan. Majko mila….Sve sam nekako blizi tome da bi covek jako trebao da poradi na gusenju zivotinjskih poriva u sebi, kao npr. taj, gde je iza izrazavanja misljenja sakrivena zelja za moci i dominacijom, ili zelja\nagon\motiv whatever za priznanjem, pripadanjem grupi…Zasto su ljudima toliko bitne te zivotinjske osobine? Mislim da nisu bitne, ali su relikti naseg zivotinjskog porekla. I tesko ce se iskoreniti, posto ce ti koji imaju misljenje i misle da je ispravno da budu uvek dominantni, zato sto su spremni da budu i agresivni u odbrani svoga cenjenog stava. Agresija, snaga, volja, upornost….Ima li tu necega sto asocira na mir u dusi???? 

One usual working day of database software enginnering team lead (deputy)

• Come to work at 7:45 (official working time starts at 8:15).
• Read e-mails from previous day and send response to urgent ones. One is to the our client in USA (North Carolina) where they ask me if they can execute SQL scripts in a way I have told them to do.
• Prepare a coffee - Nescafe with lots of milk.
• Surf the internet while drinking coffee and reading the news from two news site B92 and Blic.
• Other team members are arriving in the office between 8 and 9.
• Send an e-mail to admin team to allow me VPN to client system (in USA) for live connection which should happened at 13:00h (7:00 am client time). I should observe their actions over QA databases.
• Prepare for that activity.
• Consult my boss (which is on vacation) what we should do with one problem, which is not in our domain but one PM is trying to push us into solving it. My boss is also reluctant to do that, so I presume that we will leave this to the owner of this to fix the issue.
• Overhear team members where were discussing conclusions from yesterday meeting about OSI PI integration.
• At 9:20 SCRUM stand up team meeting. There are 3 sub-teams, and all team members are present, except the people who are at vacation. Our language is English, since one of our team member is Italian.
• Meeting took about 10 - 15 minutes, where we briefly discuss current issues for that day.
• Preparing report about current status in a team for a meeting at 10:00, with other team leaders. Report consists of development status for projects in development phase, and bug resolving status for projects in maintenance, support and warranty phase.
• At 10:00 there is a meeting with other team leaders. where we are passing through our reports, and inform our supervisor (director) about issues which need to be discussed. Meeting took about 30 minutes. During the meeting, speaking with some of the team leaders about situation in a company, and listen to his complaints, which I understand, and feel the same but we are not in position to do anything about it. I asked him did he speak with his managers, and he said that he spoke with them but without result. We are discussing some bug which needs to be solved, but since this is some very old project, we are not sure is there a still test system for that project, and PM for that project is on vacation, so we do not know.
• On my way back to the office, I am visiting one of the sub team leads to remind him that his duty is to transfer bug from project Bugzilla to our internal Bugzilla where bugs are going to be processed.  
• While being on meeting there were several new mails which need to be answered. One of them requires a report for tomorrow, with people absence during a previous month. Because I am hungry, at 10:45 a took a breakfast. With going to the store, it took about 20 minutes for finish this. While siting for the machine, I am drinking chocolate milk.
• At 11:00 I am starting to create absence reports. I need to speak with almost all of the people to check one more about reasons.
• At 11:30 I finish report.
• After finishing report I have received an e-mail to do the QA for two things which are developed. Since our QA machines are not updated for couple of days, I am connecting to them and run procedure for updating repositories. While repositories are updating I come to the idea that I would create this article which may be read by someone who would like to know - what's like working in IT on this particular position.
• At 11:45, I am starting to write this article. Now is 12:00, and I am going to update it at the end of the day.
• At 12:00, QA repositories are update with latest changes, and I am going to do the QA process for two development projects. QA consists of checking the code, build the repository, some simple testing (thorough testing is done by the development guy himself, and it will be additionally tested by test team when this reach them). 
• At 12:05 reading the report from one FAT testing for one project in India. We are going well.
• At 12:06 two project repositories are in build process, and I am ready to push the changes to central repository. While projects build is underway, I am reading latest from Harvard Business Review. I am not quite sure why I am reading this since I will never be any Cxy (COO, CEO, CMO or some other), but it keeps me in a illusion that I can become different person that I am currently. 
• 12:15 Changes are pushed to central repository. I think that it will be all for QA for today. 
• 12:20 I've just find out that our R&D introduced some new database into upcoming release. I am not quite sure why they need it to be in production, but this is always the same situation, for every new release - we from project delivery are figuring out how thigs are working not by reading documentation, but installing that on client, and observing it.
• 12:25 I've just remember that I did not drink a water for whole day! Going to drink a glass of water. Or two, to be sure that I am not going to dehydrate. Before that I need to make some spaca to do that. While going to the bathroom, I spotted one guy who is leaving our company. I was joking him with "Dead man walking". He came to the company 10 years ago, one year before me, and he was (and is) one of the best computer\software people I ever met. We were good colleagues, and I am really sorry that he is leaving. I am also little bit worry that also few other people hav left the company in last year.
• 12:30 Listening to https://www.youtube.com/watch?v=SZQzW_QfPew
• 12:30 - 12:55 Going through our dot project, where task on projects are defined to see if there are some delays, and update weekly project delivery report if I find something connected with our DB team. I have found two delays, and address them - by moving finish date, or contacting PM to do that.
• 13:10 - I've got an email from client from NC, which said that they successfully applied SQL scripts I created. Bravo me! :-)
• 13:20 Another mail regarding discussion about OSI PI integration emerged from R&D. Yesterday we have very productive meeting where PM, project delivery and R&D participated, and we have created some cool solution. Today we need to discuss some more details (new meeting is organized for 14:00), but the path is quite clear and I presume that we are going clear remaining items as well.
• 13:40 Mail from NC. They got some errors, but errors are not so big. They just did not follow a document which I have send them. I hope that there will be no more errors...Nobody reads documentation.
• 13:55 Since I am old school,working for the company for 9 years, people come to me to ask some things about older version of our software. Since I love that version, I do not complain when need to answer something. Generally, I like answering different questions and teach people.
• 14:00 Another meeting for OSI PI integration. On previous meeting, I thought that we are converging with solution, but during this meeting I got scared that we are diverging from solution. And the deadline is very near. I do not like these situations. Instead of 1 hour, meeting last 1 hour and 45 minutes, with 12 new things to reconsider. At the beginning there were only 4 points!
• 15:45 Late lunch. Usually I go to the lunch at about 14:30. I am eating very fast(because I am thinking about work) and I finished my lunch in less then 15 minutes. This is not good for my health. Always postponing thinking about proper dietary.
• 16:00 Another mail from NC. I said that they should execute script 1 on system A, and they executed script 1 on systems A, B, C and D...And they asked me what did they do wrong. I answered politely as possible.
• 16:05 I have started revision of the some ETL process for some whole another project, which one on my colleagues is developing. Giving him suggestion what to do, and point him to the questions he need to ask and to which people these question should be sent.
• 16:40 I hope that I will finish my working day now.
• After doing revision of this article, and click Update button, I am going to fill my time sheet for today, and leave at 16:50. All in all, 9 hours working day. Not so bad ;-)

Steve Jobs - Tajne njegovih inovacija

Čitajući knjigu iz naslova, naišao sam na jednu interesantnu izjavu, Vejna Greckog, poznatog hokejaša - "ja ne idem tamo gde se pak nalazi, nego idem u onaj deo terena gde će pak doći" i u originalu "A good hockey player plays where the puck is. A great hockey player plays where the puck is going to be."

I još jedna - inovacija ne znači napraviti cool proizvod, nego ga napraviti tako da ga ljudi vole. Dakle, pitanje je šta napraviti da bi to ljudi zavoleli.

New HR

"The first indicator of potential we look for is the right kind of motivation: a fierce commitment to excel in the pursuit of unselfish goals. High potentials have great ambition and want to leave their mark, but they also aspire to big, collective goals, show deep personal humility, and invest in getting better at everything they do. We consider motivation first because it is a stable—and usually unconscious—quality. If someone is driven purely by selfish motives, that probably won’t change.

We then consider four other qualities that are hallmarks of potential, according to our research:

Curiousity: a penchant for seeking out new experiences, knowledge, and candid feedback and an openness to learning and change

Insight: the ability to gather and make sense of information that suggests new possibilities

Engagement: a knack for using emotion and logic to communicate a persuasive vision and connect with people

Determination: the wherewithal to fight for difficult goals despite challenges and to bounce back from adversity

"

Isečak iz HBR članka.

Zatvoren sistem

U zatvorenom sistemu je lakse kreirati kulturni sadrzaj nego u otvorenom (povezanom) svetu, zato sto je najverovatnije neko vec uradio to, iskoristio istu formu. A pitanje je da li uopste postoje novi sadrzaji....

Verovanje i konformizam

„Kao i uvek, samo par ljudi veruje u dominantni diskurs, a ostali se konformišu." - Ozren Žunec.

Odlomak iz Seoba Miloša Crnjanskog

"I kad bi zatvorio oči, video bi bledu njenu kožu i grudi njene i oči krupne i modre, boje zimskog, čistog, večernjeg neba, koje ga nikad ne pogledaše mutno."

Ovo je fenomenalan opis - pogotovo opis te boje - krupno, modro, zimsko, čisto večernje nebo!! Pročitao sam nekoliko puta ovaj opis, i stalno me ta boja dodiruje. Jer to zimsko, čisto, večernje nebo, ne nosi sa sobom samo boju, nego nosi i sve ostalo što je "prikačeno za njega" - mir, spokoj, toplotu koja izvire iza prozora. Taj osećaj takvog neba sam imao u Staparu. I kad zatvorim oči i zamislim to zimsko, modro, čisto večernje nebo, odmah mi se stvori u glavi slika dvorišta, oraha preko puta kod teta Olgice, snega, sumraka, i neverovatnog mira. Ako skrenem pogled u levo, vidim voćnjak, drveće pokriveno snegom, a na malom prozoru susedne kuće, koje se sa druge strana naslanja na voćnjak, vidim žutu svetlost, koja toj sceni daje toplinu i životnost.

Na žalost, ljudi koji su bili u toj komšijskoj sobi, više, nema.

Emotional courage

"The critical skill underlying all of them is emotional courage – the willingness to act powerfully in the face of deep emotion."

Kultura koja potencira određene vrednosti

Čitao sam jedan članak koji kaže da je Srbija prva po odlivu mozgova u Evropi. Pa su mi na pamet pala sledeća razmišljanja. Ljudi odlaze odavde zato što su vrednosti koje oni nose sa sobom neprepoznate i nepriznate. Odlaze u one zemlje koje prepoznaju njihove vrednosti i te vrednosti su priznate. A to znači, ako neki sistem, ustanova, firma, zemlja hoće da joj dođe određen profil ljudi (a verovatno ovo može da se odnosi i na događaje - probaću ovo da opišem kasnije), taj sistem treba da kreira takvo okruženje koje će prepoznati osobine ljudi koje taj sistem hoće da privuče.

To znači da sistem ne treba da troši svoju energiju na to da uveri nekog da dođe (i bude deo tog sistema), nego sistem treba da krene da pravi kulturu koja vrednuje određene stavove, akcije, ponašanja, osobine. I ljudi takvih osobina će sami početi da dolaze u taj sistem.

Kako privući određeni događaj? Stvoriti okruženje u kome će se taj događaj moći desiti. Jedan lep primer koji mi pada na pamet je npr. ako hoćemo da dobijemo neki posao (iz recimo neke oblasti), bi bio da kreiramo sajt koji pokazuje naše afinitete (i vrednosti), gde bi onda događaj (neko hoće da zaposlo konsultanta baš iz te oblasti) mogao da se desi baš u našu korist. Ako istovremeno recimo, pišemo na raznim blogovima, aktivni smo u communitiju, kreirali smo neke aplikacije, imamo sajt, učestvujemo na nekim konferencijama, mi u stvari kreiramo kulturu(nas samih) i što je naš uticaj jači, to je veća verovatnoća da ćemo baš mi dobiti taj posao\poziv\priznanje.

Kao i za ljude, krairanje kulture može da utiče i na događaje.

Ja pa ja

Čitajući dobru (ali užasno prevedenu) knjigu Društvena životinja Dejvida Bruksa, sam shvatio da će moj doživaljaj sebe i sveta u kome živim biti i ostati konstantan i samo minimalno promenljiv tokom celog mog života. To znači da ja sada i da ću za 50 godina(ako budem živ do tada), gledati na svet sličnim pogledom kojim sam ga gledao kada sam imao 7 godina i bio dete.
Evo citata iz knjige:
"Nije morao da zamišlja kakve su bile dečakove ljubavi i strahovi, jer u nekoj ravni još je mogao neposredno da ih proživi. Nije morao da rekonstruiše način na koji je taj dečak video svet jer to je i sad, do određenog stepena, bio njegov način. Taj dečak plašio se visine. Tom dečaku vrtelo se u glavi kada vidi krv.  Taj dečak se zaljubljivao, ali često se osećam usamljen. Tej dečak je već posedovao jedno skriveno kraljevstvo, probran skup likova i odgovora koji će rasti, sazrevati, potvrđivati se, uzmicati, opadati u različita doba života. To skriveno kraljevstvo je on sam, i tad i sad."

Poređenje rada u Srbiji i Americi

Razmišljam jutros o tome kako sam slušao priče (a nešto i sam doživeo), koje kažu kako je američki stil života okrenut u velikoj svojoj meri ka poslu. Pa i recimo da je tako. I kako onda ljudi kažu - Amerika je za one koji hoće puno da rade. Pa recimo i da je to tako.
Ali onda se uporedi to sa Srbijom. Neka se ovde možda malo manje radi (računajući sate provedene na poslu). I za ovo što mi radimo ovde zaradimo npr. 500 evra (700 dolara) za 4x40 radnih sati.
Neka se u Americi radi prosečno 9 sati, plus zbog većih udaljenosti radnih mesta od posla, neka bude i 11 sati. Recimo da je prosečna Američka plata koja je u rangu ove srpske, nekih 60000 dolara godišnje, što je 5000 dolara mesečno. 5000 dolara za 4x55 radnih sati.
Iz toga proizilazi sledeće:
Srbija: 700 dolara za 160 radnih sati.
Amerika: 5000 dolara za 220 radnih sati.

Srpski sat vredi 4.37$, dok američki sat vredi 22.7$. To znači da je američki sat 5.2 puta vredniji od srpskog sata. A to znači da bi mi u Srbiji trebalo da radimo 5.2 puta više(gledano u intenzitetu ili vremenu provedenom na poslu) da bi smo postigli nivo rada kao u Americi.

Sada treba zamisliti prosečno srpsko radno mesto i onda zamisliti da je u toku prosečnog radnog vremena potrebno uraditi 5 puta više stvari. To bi bio pakao, i tu bi se čovek osećao mnogo gore nego da radi onih 11 sati u Americi.

Zato bih ja rađe radio po Američkom radnom ustrojstvu...

Takođe ljudi pogrešno misle kako je eto Amerika loša zemlja, zato što ima ne znam koliko siromašnih. Ja bih rekao da je Amerika socijalno odgovornija država od Srbije. A to proizilazi iz njenog customer oriented poslovnog pristupa. To podrazumeva podizanje nivoa kvaliteta usluga, a to opet zahteva jako puno radnih mesta. Neka od tih mesta nisu preterano zahtevna, i takva mesta omogućavaja ljudima umesto da budu socijalni slučajevi da rade, i zarade pošteno svoju platu. Ja sam video jedno takvo zanimanje - čovek stoji kod pokretne trake koja donosi kofere iz aviona, i uspravlja ih, da bi putnicima bilo lakše da ih uhvate za dršku.

Subjektivni model realnosti

Postoji realnost.

I postoji ljudska percepcija realnosti, koja je, pošto je kreirana u čoveku, pa samoj svojoj prirodi, subjektivna. Ta ljudsku percepcija realnosti se zove model. Dakle, koliko ljudi, toliko modela.

I prepirke između ljudi nastaju kao posledica razmimoilaženja modela (verovatno ima još uzroka). Ispadne da onda ubeđivanje predstavlja nameru jedne osobe da natera drugu osobu da prihvati (promeni) svoj model.

Dobro je shvatiti i dobro je za čišćenje modela da se zna ovo, da bi se drugi mogli saslušati i njihove modele iskoristiti za poboljšanje i obogaćivanje ličnog modela. To znači da slušanjem drugih ljudi i uvažavanjem njihovog modela, mi možemo da osvetlimo naš model sa nekim novim svetlom, i na taj način činiti model realnosti tačnijim.

A sa povećanjem tačnosti modela kojeg imamo postajemo mudriji.

Proces učenja

Posle duže vremena sam imao jedno jako dobro iskustvo procesa učenja. Dok sam učio kako se igra Hearts of Iron 3. Ono što se ovaj put razlikovalo od mog prethodnog učenja je da sam se oslonio na svoje podsvesno.  A to je značilo da sam samo prikupljao informacije i slao ih podsvesnom delu mozga (a to znači da nisam intenzivno razmišljao, nego sam pustio da nove stvari ulaze u moj mozak). Takođe sebe nisam opterećivao da moram da uradim nešto smisleno, da moram da skontam nešto kako radi itd. Ovo stavljam sebi kao podsetnik kako da učim kada upadnem u loše periode.

Takođe se process odlikovao samo malim pritiskom na potrebu uočavanja zavisnosti i obrazaca. Znači nisam uopšte silovao sebe nego sam se prepustio, kliktao i lagano razmišljao.

Rigoletto

Još uvek sam pod utiscima koje sam doživeo prilikom gledanja i slušanja opere Rigoletto u Ljubljani, sa Dejanom i Jelenom.

Jako mi se svidela arija La ra, la ra Rigoleta. Evo jednog izvođenja koje mi se dopalo, i koje (sic!) izvodi Željko Lučić

Izgleda da se ta arija zove Cortigiani, vil razza dannata

http://www.youtube.com/watch?v=wfwsQfVsN3k

I još malo Rigoletta u izvođenju Željka Lučića
http://www.youtube.com/watch?v=AJhoU8Evsuc

Podsetnik

Etos, patos, logos.
Ksenija Erker
Zdravko Čolić i http://www.youtube.com/watch?v=rAOZpFO8n_g 
Helga Vlahović Brnobić
Zorica Kondža

Samo par tagova za podsetnik.

Iz knjige Vedrane Rudan

"Žene bi se, oslobodene osjecaja krivice, jebale za dušu, ne da bi zadovoljile Državu, Crkvu, multinacionalne kompanije za koje rade poput robova I jednog muškarca u jedinom im životu. Nastao bi kaos!
Sretne žene i sretni muškarci sigurno bi i Crkvi i Državi I Kompanijama postavljali pitanja vezana i za neke druge teme. Zato price o Pepeljugama, Trnoružicama, bijelom konju, vjencanju, zavjetu dok nas smrt ne rastavi!
Prodali su mi lov na princa kao smisao života i strah od samoce kao konja na kome cu jahati dok ne ulovim jedinu pravu srecu.
Udaj se, neceš ostati sama! Brak je robija koja je najbolja ako je doživotna! Prodali su mi tezu kako je nesloboda jedina prava sloboda?! Rodi, kad ostariš, djeca ce ti nositi caj! Nitko ne govori, caj ti djeca nose, kad im to možeš platiti. Ako covjek ima love da bi platio konobare, ti konobari ne moraju biti njegova djeca! Nametanje osjecaja krivice svim ženama, pricanje prica o princu na bijelom
konju svim djevojcicama, nije slucajno. Crkva, Država, Muškarci, Moc,Vlast, svi oni žele u nama ubiti životnu radost. Kad nam otmu životnu radost, mi žene, krecemo za muškarcima koje opsjeda jedna jedina potreba, uništiti svijet na kome živimo. Muškarci! Rušitelji! Palitelji! Ratnici!
Samoubojice!"

Ovo je odlomak iz knjige Vedrane Rudan "Ljubav na poslednji pogled".

Ima i svoj blog http://www.rudan.info/

Korišćenje sposbnosti radi ostvarivanja lične koristi čak i kada znamo da su naše metode manipulacija

Pojavilo mi se interesantno pitanje. Čitam knjigu Crni Labud, koja kaže npr da to što imamo argumente koji potvrđuju neku stvar ne znači da je ta stvar istinita. I sada ako neko zna tu logičku igranku, da li on ima etičko pravo da koristi argumente za ostvarivanje koristi za sebe.
Evo primera - čitam knjigu o zdravoj ishrani koja je prepuna pisama koji potvrđuju da je zdrava ishrana njima spasila ili poboljšala život. A u knjizi nećete naći pisma čitalaca koji nisu preživeli (iako su se hranili zdravo kao i oni što su preživeli) zato što, jel, nisu preživeli, pa ne mogu da napišu pismo.

Tako da iz ovoga proizilazi određen zaključak koji bi trebao da nekoga uveri da ovakva argumentacija nije na mestu. E sad, neko ne može to znati, pa je koristiti, i recimo da onda ta osoba ima opravdanje. A neko ko zna za taj zez da ne koristi i onda je on u recimo lošijem položaju, pošto se ponaša etički.

Istina

Ne znači da je nešto istina:
1. ako smo dugo verovali u to
2. ako nam je bilo jednostavno da verujemo u to
3. ako nam je teško da poverujemo u nešto što je suprotno našoj dosadašnjoj istini

Jednostavno čovečiji mozak nije sazdan da veruje u nešto (a to znači da ima izgrađene dobre neuro auto-puteve i da impulsi lako prolaze), i da onda to u šta smo mi verovali prestane da bude tačno zato što se realnost promenila ili to u šta smo verovali nikad i nije bilo tačno ali smo mi nekritičkim učenjem, pogotovo kada smo mali, prihvatili neke stvari kao tačne.

Čovečiji mozak još uvek funkciniše kao da je praistorijsko okruženje. Jednom naučena stvar da je tigar opasan se neće menjati do kraja života. Niti se menjala u generacijama pre toga, niti će se menjati generacijama posle toga.

U savremenom svetu, pogotovo za veštačke stvari, čovekov mozak loše funkcioniše i teško se oslobađa naučenog. Previše promena - u jednom periodu važi jedna istina, a nakon toga ona više ne važi nego važi druga, pa onda posle te druge dođe i treća istina.

Tako da prava mudrost, pročitao sam negde, ne leži toliko u sposobnosti da naučimo nešto, nego da se odučimo od nečeg. To nije lako, čak bih rekao da je fiziološki i nemoguće, tj. da čovek neupotrebom nekog neurološkog puta neće smanjiti njegovu prohodnost. Ali ono što čovek može da uradi je kreira novu istinu - novi neuro auto put. I dalje će se u njemu, pogotovo kada je emotivno pobudjen, aktivirati stari auto put i verovanje u staru istinu, ali uz vežbu i disciplinu, i novi autoput će postajati sve brži i brži, i čovek će usvajiti novu istinu. Tako će u čoveku koegzistirati stara i nova istina.

Psihološka glad

Kao sto osećamo fizičku glad - pa onda jedemo, tako treba kada osetimo nezadovoljstvo (recimo da je to psihološka "glad"), da jedemo na psihološkom nivou. Šta znači jesti na psihloškom nivou? Moja pretpostavka je da to znači raditi na ispunjavanju svojih želja i življenje događaja (ako ne celog života) koji potvrđuju našu autentičnost.

Mislim da ljudi (i ja) greše kada fizičku glad zadovoljavaju nekoliko puta dnevno, a pitanje da li i koliko puta zadovoljavaju psihološku glad i koliko je sami sebi opravdavaju i odlažu to "psihloško jelo", smatrajući ga kao manje bitna (ili manje hitna?) stvar. Moje mišljenje je i da tu vrstu gladi treba podjednako zadovoljavati kao i fizičku glad.