Čitajući dobru (ali užasno prevedenu) knjigu Društvena životinja Dejvida Bruksa, sam shvatio da će moj doživaljaj sebe i sveta u kome živim biti i ostati konstantan i samo minimalno promenljiv tokom celog mog života. To znači da ja sada i da ću za 50 godina(ako budem živ do tada), gledati na svet sličnim pogledom kojim sam ga gledao kada sam imao 7 godina i bio dete.
Evo citata iz knjige:
"Nije morao da zamišlja kakve su bile dečakove ljubavi i strahovi, jer u nekoj ravni još je mogao neposredno da ih proživi. Nije morao da rekonstruiše način na koji je taj dečak video svet jer to je i sad, do određenog stepena, bio njegov način. Taj dečak plašio se visine. Tom dečaku vrtelo se u glavi kada vidi krv. Taj dečak se zaljubljivao, ali često se osećam usamljen. Tej dečak je već posedovao jedno skriveno kraljevstvo, probran skup likova i odgovora koji će rasti, sazrevati, potvrđivati se, uzmicati, opadati u različita doba života. To skriveno kraljevstvo je on sam, i tad i sad."
Evo citata iz knjige:
"Nije morao da zamišlja kakve su bile dečakove ljubavi i strahovi, jer u nekoj ravni još je mogao neposredno da ih proživi. Nije morao da rekonstruiše način na koji je taj dečak video svet jer to je i sad, do određenog stepena, bio njegov način. Taj dečak plašio se visine. Tom dečaku vrtelo se u glavi kada vidi krv. Taj dečak se zaljubljivao, ali često se osećam usamljen. Tej dečak je već posedovao jedno skriveno kraljevstvo, probran skup likova i odgovora koji će rasti, sazrevati, potvrđivati se, uzmicati, opadati u različita doba života. To skriveno kraljevstvo je on sam, i tad i sad."
Нема коментара:
Постави коментар