Danas sam shvatio da ne mogu da se setim naziva svih firmi u kojima sam radio. Konkretno, radi se o jednoj firmi, u kojoj sam proveo - morao sam da pogledam na LinkedIn-u koliko - 1 godinu i 7 meseci. Pa se pitam, kakvo je to vreme bilo? Da li je bilo pametno biti angažovan na nečemu godinu i po dana a da posle ne možeš ni da se setiš naziva firme.
петак, 11. септембар 2026.
четвртак, 10. септембар 2026.
Dan
Danas me je jedna devojka nazvala stokom, zato sto sam u vozu tražio da ona ustane da ja sednom na mesto za koje sam imao plaćenu rezervaciju - ja sam imao rezervaciju, ona nije, i ja sam stoka zato što sam tražio da sednem na svoje mesto.
Case 2: u firmi naručujemo ručak. Ja obično jedem kasnije. Danas sam ga naručio. Otišao sam do kuhinje, ručka nije bilo.
Case 3: pokrenuo sam count(*) upit nad tabelom od 3.5 milijarde slogova. Da bih ubrzao proces, stavio sam neko podešenje koje je oborilo Aurora RDS PostgreSQL bazu u AWSu.
Dan još nije završen.
понедељак, 17. август 2026.
четвртак, 6. август 2026.
Pamet u pogrešnom pravcu
Milioni najpametnijih ljudi na svetu rade da bi njihove kompanije uzimale jos koji dinar i jos koju sekundu paznje - FB, Google, Microsoft i ostale.
Gde bi ova planeta bila kada bi se ti najpametniji ljudi bavili nečim stvarno korisnim....
среда, 15. јул 2026.
Odmaralište na Silbi
Još jedno u nizu odmaralište u koje su išli somborci, ja nisam bio lično, je odmaralište na Silbi. Na internetu piše da je to bilo apatinsko odmaralište Apatin - Bačka. Sada je u ruiniranom stanju. Moja sestra je bila tamo u 4. ili 5. razredu osnovne škole, dakle tamo negde 1986. ili 1987. godine.
Evo par slika:
Evo i razglednice koju nam je poslala moja sestra od ujaka, sa letovanja na Silbi, iz tog gore, tada normalnog i očuvanog odmarališta.
Evolutivni uspeh i moralni neuspeh ljudske vrste
Evolutivni uspeh i moralno uspeh ljudske vrste su sve totalno različite i rekao bih isključive stvari. Izgleda da je čovak morao da bude moralno pokvaren da bi uspeo kao vrsta i da je bio moralno bolji, verovatno bi u nekom trenutku bio već izumro. Tako da, uzevši u obzir svet i okolnost u kojima čovek živi, ovo njegovo stanje je verovatna najbolje moguće, a da se ne ugrožava njegov evolutivni uspeh, ostavljanje potomaka itd. Ali to isto znači da je čovek kao vrsta teško moralno defektan. Ja se gadim do odvratnosti toj i takvoj moralnoj nakaznosti ljudskoj. Ne izuzimam sebe iz tog ljudskog roda i vrste. I ja sam i sam isti takav.
Ali sa druge strane...ako se ljudi moralno ne poprave, oni će ugroziti i svoj evolutivni uspeh.
Taj osećaj!
Osećaj koji sam imao kada sam kao dečak, sa roditeljima išao kod moje babe Eve i deda Branka u Bački Brestovac, nedeljom popodne, kada se uđe u njenu kuhinju. Mir, spokoj, radost, sigurnost, lepota, duh. Tome nečemu sličnom ne smem ni da se nadam, a priželjkujem to i treba mi to.


