петак, 11. децембар 2015.

How can I learn from all people?

Currently, I am in Dundalk, Ireland. Business trip, where my job was to upgrade one Oracle 7 TB database from one hardware to another with minimum downtime. With some difficulties, and problems, I successfully solved, with the help from other team members, the project is successful.

Now I am setting in the office, monitoring old database on new hardware, and this question came to my mind.

I am surrounded by many new people, all of them from different technical (and historical) backgrounds. And I am sure that they have lots of interesting things to say, but I was always shy. How should I approach them, and ask them to share some of their knowledge with me? They know me only for couple of days, I did not even remember all their names! Also, I would be in position to try to understand their Irish accent.

So, I do not have an answer to the question, how to approach these people. Something to work on.  

уторак, 1. децембар 2015.

Putovanje kao pokušaj samospoznaje

Juče sam krenuo da čitam knjigu Dr. Lazara Trivunovića "JA ili ja, ko sam ja?". Jedno od današnjih razmišljanja na tu temu je pitanje(opet pitanje, a ne odgovor), zašto se putovanje koristi kao sredstvo samospoznaje, i da li to mora nužno da bude putovanje ili to može da bude neki drugi vid aktivnosti?

Putovanje je verovatno "najstandarniji" metod. Ali, šta se to desi na putovanju, a što nemamo u običnom životu, tj. na putu od kuće do škole, posla, što dovodi do samospoznaje?

Nekoliko stvari mi je palo na pamet:
  1. Na putu kojim nismo išli nam se dešavaju razne situacije na koje nismo navikli. Te situacije zahtevaju od nas da naučimo da ih obradimo.
  2. Dešavaju se problemi koje ne znamo unapred kako da rešimo, tako da moramo da pronađemo način kako da to uradimo. To zahteva od nas brzo učenje, snalaženje, a samim tim i rast.
  3. Verovatno dođe do toga da moramo neke stvari da istrpimo.
  4. Jedan od faktora koji mi se čini da ima najveću težinu je "drobljenje" ega. Pod time podrazumevam da pristup i boravak u različitim situacijama tera ego da odstupi od svoje (moje?) zapadno-mehanicističke-goal oriented-JA orijentacije (i prirode) i da shvati da postoje različiti mogući pogledi na svet. Prisustvo u drugoj kulturi i civilizaciji pomaže slabljenju egocentričnog ega...
Da li je moguće naći zamenu putovanju kao sredstvu samospoznaje? To su sigurno situacije gde čovek mora da zastane, zapita se nad svojim životom, i promeni neko uverenje. To verovatno moraju da budu pozitivne i negativne stresne(traumatične?) situacije, gde čovek uviđa da njegov stari interni poredak više ne radi posao i da je potrebno preispitivanje(preumljenje?).

Ne verujem da je moguća samospoznaja čisto kontemplativnim metodama. Mislim da je situacija u kojoj se nešto dešava nužan uslov.

Naravno, ako nije dovoljno jasno, ovde pod putovanjem podrazumevam ne odlazak na more, ili na skijanje, negde gde ego ne da neće biti izazvan, nego čak suprotno, pojačavan, nego na takva mesta koja su suprotna ego-očekivanom kulturnom i civilizacijskom, trendy, obrascu.

недеља, 29. новембар 2015.

Electric car

I do not have sense for business, and I am sorry for that. But, finally, I understood why power utilities are popularizing electric car usage! Because they will sell You power for electric car, instead of going to gas station(another company) and buying fuel. So, by electric cars, they are taking over customers from fuel companies...Eureka (for me :-)

четвртак, 26. новембар 2015.

The need of having strategy in a world with high volatile changes

This question emerged today in my mind.

I've been trying to define, no, not to define, but to try to explain some of my human attributes, and this is how I see myself today, or better say, part of myself, because I am not only that:

  1. I am asking wright questions - important
  2. I understand to some extent global reality - or better say, trends. I am not so cut from the rest of the world. I realize volatility, change, trying, evolutionary approach, no clear vision - ways used in today's world, which are tried to be used to solve some problems and get some gain or profit.
  3. In some less extent I reveal hidden causes, or at least I assume that they must exist.
  4. I am observing one phenomenon from multiple angles - one angle, opposite angle and neutral angle, as far as I am capable to.
  5. I am aware that any conclusion which I made can not be final conclusion but maybe some hypothesis on which I can rely for some time, until it becomes not-valid, when I need to establish another one.
  6. I am trying to distinguish facts from opinions.
  7. I recognize multi-variability of some phenomenon, although I am not able to say which are all variables, and how they are influencing the phenomena. 
  8. And what surprised me - even in cases of high volatility, uncertainty I recognize the need of having strategy and having strategic answer. This looks contradictory - high volatility vs. strategy - how strategy can function in cases of high uncertainty? I do not know the answer but some presentiment or hunch is telling me that if the uncertainty is growing, also grows the need of having strategic steps which need to be taken. I can not explain why is that, and maybe I am wrong about it.
  9. What I am trying to use as a tool is applying models from one context to another. For example, I've been thinking about applying chess model from the chess context to strategic games of global players - one simple example. I still did not do to much on this approach, but I have a sense that this approach can yield very interesting and not expecting results.

Art of creation

After watching some disgusting show, I've asked myself - can any art of creation be called artistic? By looking at the results from that show, my stomach told me - NO, but, what, and who can tell what is artistic and what is not? How true art can be recognized? 

петак, 6. новембар 2015.

Beskonačne ličnosti

Pošto sam pre par meseci krenuo da radim u Beogradu, vozim se tramvajem, koji je relativno spor i dozvoljava da se uz put svašta vidi. Na stanici na Novom Beogradu, na jednom stubu, je bio zalepljen plakat na kome je pisalo "Srbi za Srbe". Pa sam se upitao - a zašto su se ograničili samo na to, zašto je bitno da Srbi daju\pomažu Srbima, zašto ne Svet za Srbe, Srbi za Svet, Čovek za Čoveka, Čovečansto za Čoveka, Čovek za Čovečanstvo.

Ta ideja mi se poklopila sa više ideja i misli koje su mi se javljale u poslednje vreme, a takođe je, naravno otvorila i neka nova pitanja:

1. ideja o tome da nas definiše ono što znamo i ono što ne znamo iz koje implica potreba za što sveobuhvatnijim obrazovanjem i iskustvom. Manifestacija te ideje se ogleda u tome, da sam ja posmatrajući svoj život, na neki način, video njegovu reaktivnu prirodu, a to je da sam ja reagovao na ona spoljna dešavanja za koja sam imao znanja, kapacitet i emociju da odreagujem i da nisam odreagova na ona za koja nisam imao kapacitet, znanje itd. Tim reagovanjima i nereagovanjima je formirana moja životna putanja.

2. mnogostruka (beskonačna?) čovekova ličnost. O ovoj ideji sam čitao u pravoslavnoj literaturi, gde se priča o bogolikoj ljudskoj prirodi, i da smo mi u stvari nosioci Boga u sebi, i da na taj način, pošto je Bog sve, mi imamo svestranu, mnogostruku, beskonačnu ličnost.

3. pa sam se upitao, kakvi su to ljudi koji pišu Srbi za Srbe, i koja je moguća praktična i idejna granice ljudske identifikacije, pitanje potrebe za identifikacijom(zašto ne možemo da na praktičnom smislu budemo identifikovani sa idejom Boga - da živimo mnogostruku (beskonačnu?) čovekovu ličnost? Koje su praktične granice čovekove ličnosti? Šta se zapravo dobija, (i da li se dobija?) mnogostrukošću tj. širenjem granica čovekove ličnosti? Kako se uopšte meri ta dobit, dobrobit - uživanjem u životu, radošću, smirenošću, zahvalnošću drugih ljudi, nečim drugim? Kako izgleda idejna beskonačnost (identifikacija sa Bogom?) kada čovek ostvari beskonačnost svoje ličnosti - ne verujem da je sa 76 godina prosečnog ljudskog veka ovo moguće, ali kao šta kaže Vladeta Jerotić, oboženje se nastavlja posle smrti. Zašto je čoveku uopšte potrebna ta identifikacija? Šta bi bio čovek bez toga? Kako izgleda čovek koji ne živi i ne dozvoljava svojoj mnogostrukoj ličnosti da se razvije? Da li se i ovde postavlja pitanje mere? Kako uskladiti kvalitet razvoja(plemenitost?) sa kvantitetom - ili svi putevi vode u Rim?

Posle sam još video i ovaj link sa ocem Romilom u gostovanju u emisiji Agape ovde.

уторак, 29. септембар 2015.

Heterogeneous technologies

Since business today is heavily depending on technology, there will be enough work for technology workers. But, not only because of technology, but also because of different types of technology which are emerging (and dying) every day, and where some should integrate these types of technology.

What inspired me to write this article? I saw one job advertisement where job poster is looking for Oracle knowledge with Golden Gate. It means that is not enough to have Oracle specialist but this specialist also should sub-specialize (or co-specialize?) in Golden Gate. And this knowledge is much more rare (and much more expensive) then Oracle knowledge alone.

And what will be when someone (and with growing number of different technologies used in business it will certainly be the case) should look for sub-sub-co-specialist in some very narrow technology field, where there only be one man in the world who knows all these technologies?

Answer to that could be that someone will need to hire more specialist, or to rely on smaller number of technologies. Is it possible that number of different technologies used in some business is going to be smaller than today? Hardly. One of the reasons is continually faster environment(is there a speed limit for that?). In this kind of environment (where business is making and forcing decisions in technology field) more different technologies is going to be used. With more time to make proper decision (and not only to fulfill business decision almost immediate), but with deeper thinking about future technical debt which is going to be created if some new technology is going to be introduces, technology people should and could be able to make better choices then introducing heterogeneous technologies with complicated interfaces etc.

So, how to solve this issue?

среда, 16. септембар 2015.

Some things I've heard from one senior business guy


  • Technical knowledge - where You are aware of technology part of the story\project\product.
  • Industry knowledge - where You can easily speak with business people, that You can understand what they are talking about, that You can also share some business knowledge and discuses with them at the almost the same level, maybe You can have also some insights from other participants in the same industry, that these people You are talking with are not aware. You can discuss with them about algorithms used in solution.
  • Quality - You need to delivery quality products\services\solutions. Constant quality is also important. 
  • Price - You need to have reasonable price. 
And he also said that people underestimate industry knowledge, and that this is probably one of the most important knowledge.

If You have all of these, Your customer will like You :-)

недеља, 13. септембар 2015.

Nin Portugalija citat

U Ninu - poređenje Portugalije i Srbije. Citat:"Beznađe mutira u običnu nihilističku ravnodušnost i utire put perverznoj adaptaciji skandaloznim ekonomskim i političkim dešavanjima."..."opipljivo pasivno beznađe nekako pretvore u aktivni očaj, što je preduslov smislene političke akcije."

Mislim da se iz iskustava država koje su na nekom malo višem razvojnom stepenu od Srbije može naslutiti šta i nas čeka.

Danas sam baš i razmišljao na sličnu temu, slušajući Darka Rundeka, kako je u stvari krajnji domet neke građanske inteligencije(palanačke?) u stvaru jalovi bunt. Jako me zanima šta može građanska inteligencija da iznedri. Eventualno još jednu takvu generaciju. Ali ne može, po svojoj prirodi, da izrodi revolucionarnu promenu. Eventualno, i to upitno, evolucioni pomak ka nekoj maloj promeni.
Ali, zar nisu "uspešne" države tipa npr. Švajcarske, Norveške i Danske, upravo i nastale jakom srednjom klasom koja je na neki način bila emanacija građanske inteligencije? Hmm, pitanje :-)

уторак, 1. септембар 2015.

Vreme uzimanja i vreme davanja

Gledajući danas slike sa nekog planinarenja sam video jako puno ljudi koji su išli na to planinarenje, njih jedno 150. Bilo je tu ljudi raznog godišta. I dok god sam gledao te slike, imao sam stalno bljutav ukus u ustima. A razlog tome su bili najviše stariji ljudi. A evo i zašto. (možda je moja interpretacija i pokušaj tumačenja totalno pogrešan).

Slažem se da je, pogotovo dok je čovek mlad, potrebno i dobro da svuda putuje. To je potrebno radi imanja dobre mape realnosti, da čovek vidi kako to izgleda negde drugde, da može da uporedi sa ovim gde živi, da otkrije šta mu se sviđa i tako to. To ću nazvati period uzimanja, u kome čovek konzumira svet. To je, po meni, dobro i relativno nužno. Onda to u jednom momentu može da pređe u "prejedanje". A to nastupa kada je čovek već puno toga video. To je ono što se naziva turizam, gde čovek ide da se provede, bez jasnog duhovnog cilja. A duhovni cilj nekog putovanja(a možda i aktivnosti uopšte?) je da kada se vratimo sa tog putovanja ono nije samo bilo puko popunjavanje vremena i izbegavanje dosade, nego da osetimo da smo malo duhovno uzrasli.

A jedan od stepena duhovnog uzrastanja je kada prestanemo da proždiremo, i uzimamo svet, i kada počnemo da dajemo svetu. A to očekujem od starijih ljudi. Očekujem da sa starošću dolazi i mudrost, da se napusti infantilno držanje za mladost, za "ja-pa-ja" stav i da čovek dođe u fazu kada oseća potrebu da proživljeno, sažvakano, esencijalno, podeli, kada krene da daje nešto kvalitetno od sebe.

Vladeta Jerotić je govorio da bi čovek trebao da ima 2 dela života - introvertan i ekstrovertan. Ako je prvu polovinu života bio introvertan, u drugoj bi trebao da bude ekstrovertan i suprotno, ako je u prvoj polovini života bio ekstrovertan, da bi u drugoj bio introvertan.

Muzika i društvo

Neki dan mi palo na pamet da pišem Petru Janjatoviću, tvorcu Ex YU rock enciklopedije, kako objašnjava pojavu da je u Ex YU bilo jako puno kvalitetnih grupa - Čorba, Bajaga, Kerber, Dugme, EKV itd, a da u poslednjih 20 tak godine nije moguće naći verovatno ni jednu grupu koja je imala takav uticaj i takav status kao bila koja od nekadašnjih gupa.

Danas sam sa Mirkom slušao Rundeka, Eyesburn, i spontano smo došli do odgovora na prethodno pitanje. Uticajnih grupa nema, zato što je društvo u kome živimo mrtvo. Dok je društvo, čak i pod Miloševićem pokazivalo znake života, funkcionisale su neke grupe, zato što je bilo nade u bolje sutra, postojala je želja za promenom. Kada je društvo progresivno nastaće i progresivne grupe, tj. to su stvari koje podupiru jedna drugu. Sudeći po današnjoj muzičkoj sceni, alternativi, progresivnosti na kraju krajeva i kulturi, rekao bih da u društvu postoji apatija i razočaranost, depresija i pomirenost. Smrt.

петак, 28. август 2015.

Learning and experiencing

Combination of both brings the best results, for me. I can not speak generally.

In my case, I need experience to feel how some thing is suitable for me, do I like it or not, are we good fit or not. But experience without contemplation does not bring wisdom. So, once experienced, I am analyzing that experience and comparing it with my current knowledge, self awareness and expectations.

I am not able to speculate correctly about some thing if I did not experience it. I would generate false conclusions, and wrong decision, based only on mental speculations.

I would say, that in my case, 50% of experience and 50% of contemplation (learning through non-experience) is the combination which brings the "best" results, or I would say, results I feel most comfortable with. 

среда, 22. јул 2015.

Interesting quotes

"Without conscious and deliberate effort, inertia always wins"

"The context gives meaning to the specific work that people do, aligns interests, enables decision making, and provides motivation."

"I tell my kids, what is the difference between a hero and a coward? What is the difference between being yellow and being brave? No difference. Only what you do. They both feel the same. They both fear dying and getting hurt. The man who is yellow refuses to face up to what he’s got to face. The hero is more disciplined and he fights those feelings off and he does what he has to do. But they both feel the same, the hero and the coward. People who watch you judge you on what you do, not how you feel."

"I should add that at no time does fear disappear. It’s just as bad in the hundredth fight as it was in the first, except by the time he reaches a hundred fights or long before that he’s developed enough discipline where he can learn to live with it, which is the object, to learn to live with it."

субота, 18. јул 2015.

Lekcije iz istorije

Danas, dok sam na godisnjem u Puli, sam razmisljao (i video) kako je Austro-Ugarska monarhija imala jak uticaj ovde. Toliko su puno gradili (i napravili) da je danas to sve tesko odrzavati, tako da u samom centru grada ima dosta ruiniranih fasada. Takodje, ima dosta elemenata Narodno Oslobodilacke Borbe.
I onda mi se otvorilo pitanje da narodi (i drzave) koji ne izvuku lekcije iz svoje istorije, a cini mi se da bi trebalo da izvlace i pouke iz istorija drugih naroda i drzava, otvaraju mogucnost da opet naprave iste greske. Tako da narodi i drzave ne bi trebalo da relativizuju i guraju pod tepih istorijske dogadjaje i cinjenice.
Pozitivan primer je Nemacka, kada sam bio u Drezdenu, gde je na vrhu neke crkve napisano da je ona bila srusena tokom bombardovanja saveznika, ali da je to ucinjeno zato sto je Nemacka uradilo to i to, sve pobrojano, da se zna, da se ne zaboravi i da se opet na napravi ista greska.
Drzava u kojoj ja zivim, Srbija, imas bas suprotnu tendenciju, da zamazuje, iskrivljuje, ne bori se, za istorijsku istinu. Rade to i druge drzave, ali je ovo drzava u kojoj ja zivim i cija me sudbina, iz sebicnih ne iz nacionalnih interesa, najvise i zanima.

"Those who cannot remember the past are condemned to repeat it" - George Santayana

уторак, 14. јул 2015.

How to become Novak Djokovic?

I've been watching Wimbledon game between Novak Djokovic and Federer, and asked myself, what would happened with this poor country(Serbia) if we all become like Novak Djokovic?? And next question, what is needed for someone to become Novak Djokovic? When I am talking about Novak Djokovic, I am not thinking about him personally, but about the set of personality traits, which he posses.

How we should behave and what to do, and how to do it, in order to achieve these set of attributes.

I presume that one of the reason is that we did not ask ourselves these questions.

Next thing when we ask ourseleves these questions, we need to ask do we want to become like him, but not in a matter of fame and glory, but to become a person like him, and then to start achieving results. Why we should want to become like Novak Djokovic?

What are the obstacles which keep us from that goal, and how we should overcome (or solve) them.

I am sure that it is not easy task, but I think that some plan could be created and that some can follow that plan.

This is only draft of the problem and questions, but more research in the problem field should be done, and then go to solution field :-)

петак, 10. јул 2015.

The Hard Thing About Hard Things

Čitajući knjigu "The Hard Thing About Hard Things: Building a Business When There Are No Easy Answers" Bena Horowitza, naišao sam na sledeću rečenicu:"...figuring out the right product is the innovator’s job, not the customer’s job"

“We take care of the people, the products, and the profits—in that order.” It’s a simple saying, but it’s deep. “Taking care of the people” is the most difficult of the three by far and if you don’t do it, the other two won’t matter. Taking care of the people means that your company is a good place to work. Most workplaces are far from good. As organizations grow large, important work can go unnoticed, the hardest workers can get passed over by the best politicians, and bureaucratic processes can choke out the creativity and remove all the joy.

петак, 3. јул 2015.

More happiness with experience comparing to material goods

"Research shows experience provide more happiness then material gods in part because experience are more likely to make us feel connected to others," Dunn and Norton write. "Understanding why experience provide more happiness than material goods can also help us to choose the most satisfying kinds of experience."


  1. Does this bring me together with other people?
  2. Will this make a memorable story that I will tell for years to come?
  3. Is this experience in line with who I am or who I'd like to become?
  4. Is this a unique opportunity and something I can't compare to things I've done before? 

Sistem, virtuelnost, otuđenje

Nešto pisano na aerodromu u Minhenu, pred let u Ameriku, dakle u specifičnom raspoloženju, 25.3.2013.
Ljudi se sve više angažuju u simuliranju stvarnosti(za druge, a drugi za njih), da polako prelazimo u virtuelni svet, gde nestaju ljudske crte. Npr. u avionu su novine generičkog, opšteg sadržaja koje pišu svakome i nikome. Mafini pravljeni za masovnu upotrebu.
Postavlja se pitanje - koji je odgovor svesnog čoveka na savremene izazove? Lagani, mlaki, matriks, borba protiv njega, ili svoj svet? Pošto borba protiv nečega(u opštem slučaju) nije toliko dobra za čoveka koliko njegova afirmacija(da bi se nešto smanjilo, drugo treba da se poveća), ostaje kao rešenje svoj svet. Virtuelni, generalizovani, opšti, mašinski svet ne znači ništa čoveku(kao prirodnom, društvenom biću). A zašto nastaje takav svet? Zbog potrebe omasovljenja, tržišta, pristupa većem broju ljudi. Rekao bih na sreću, Srbija ima puno individualizma(voluntarizma) => manjak sistema, ali bolje i to nego sistem + virtuelnost + otuđenje. Na mom primeru bih rekao da mene zaintrigiraju specifične crte neke osobe, a ne opšta mesta.

недеља, 31. мај 2015.

Hamam Balkanija, Vladislav Bajac

Nesto do cega sam dosao sam - covek koji se ne pogordi pod uticajem moci i dobrih desavanja u zivotu, i covek koji na padne duhom pod uticajem losih desavanja u zivotu. Mislim da je to jedna od bitnih osobina ostvarenog covek.

Drugu stvar prepisujem iz knjige Hamam Balkanija:"Tada je valjda padisah i video kakvu osobu kraj sebe ima - koja ne gubi prisebnost ni onda kada joj je strah u ocima. No, sultan je u tim ocima prepoznao osobinu jacu od straha: odgovornost prema ukazanom poverenju!"

I jedna iz knjige Pitera Drakera, Adventures of a Bystander, a u knjizi se citiraju reci Alfreda Sloana, coveka koji je od General Motorsa napravio, u to vreme, najvecu kompaniju na svetu i bio na poziciji CEOa 30 godina. Kaze Alfred Sloan:"You are a senior executive of a big company and you know the first rule: authority and responsability must be congruent and commensurate to each other. If You do not want authority and should not have it, don't talk about responsibility.  And if you don't want responsibility and shouldn't have it, don't talk about authority."
Nastavlja dalje Drucker:"Sloan based this on managament principles. But of course it is the first lesson of political theory and political history. Authority without responsibility is illegitimate; but so is responsibility without authority. Both lead to tyranny. Sloan wanted a great deal of authority for his professional manager, and was ready to take high responsibility. But for that reason he insisted on limited authority to the areas of professional competence, and refused to assert or admit responsibility in areas outside."

Zasto spajam ove 2 knjige zajedno? Zato sto u prvoj knjizi, Mehmed Pasa Sokolovic napreduje do prvog vezira turske carevine zato sto je turski sultan Sulejman Velicanstveni, postupao kao Alfred Sloan: kompetencija iz koje prizadje odgovornost a sa njom i autoritet.
Druga stvar je ta sto je, bar sudeci po knjizi Vladislava Bajca, i Mehmed Pasa Sokolovic cesto bio u poziciji bystandera (posmatraca) i iz te pozicije je crpeo svoju mudrost, stojeci i posmatrajuci dogadjaje oko sebe, pronalazio uzroke, veze, i na kraju i zakljucke, time sticuci mudrost, koja je jedna od osobina koja mu je i donela poziciju velikog vezira u Turskom carstvu.

недеља, 29. март 2015.

Shizofrenija ili asketizam

Nekoliko recenica iz knjige Jovana Kornarakisa Shizofrenija ili asketizam:
"Koren svake teznje ka izobilju nalazi se upravo u tom poslednjem pijedestalu: u egocentrizmu. Vrlo jednostavno! Kada neko uspe da spozna svoje zelje, nagone svoje duse i uopste razmere svojih koristoljubivih traganja, morace da prizna da sve zeli za sebe….Na taj nacin se u dusi covekovoj, kao prva potreba, obicno gnezdi trajno traganje za egocentricnim izobiljem, u smislu covekovog prostiranjau sve oblasti bitisanja."
"Dakle, ako neko pokusa da shvati "nistavilo" kao obrnuto funkcionisanje egocentrizma, tada je njegov izbor olaksan, buduci da nailazi na probleme u prostoru njegove samoce. Jer nistavilo, kao put covekovog bega iz nihilistickog prostora shizofrene samoce, moguce je shvatiti samo kao anti-egocentrizam. Od tog nistavila treba da zapocne obratno iskustvo zivota. Pre bi se reklo, obratno merenje vrednosti zivota.

четвртак, 19. март 2015.

High performance teams

“My coworkers are committed to doing quality work,” 
“The mission of our company inspires me,” and 
“I have the chance to use my strengths every day.” 
Of these, the third was the most powerful across the organization.
(from HBR, April 2015)

понедељак, 16. фебруар 2015.

Lazne dileme i izbori

Koliko je raznih laznih dilema i izbora proisteklo iz laznih teorija - nedokazanih. Npr. imati ili biti - teorija, i izbor koji se postavlja iz te teorije....Koliko nepotrebnih misli i energije. 

уторак, 10. фебруар 2015.

Poziv i posao

Kako dobro zvuči rec poziv naspram reči posao.
Poziv u sebi nosi težinu i misiju, dok je posao prazan, dosadan i nešto sto ne ostavlja nikakav trag niti ima dugoročniji smisao.

петак, 30. јануар 2015.

Jedan od zaključaka iz članka You and Your Research

Članak se nalazi ovde http://paulgraham.com/hamming.html

Jedna od rečenica koja mi je privukla pažnju, a ima mnogo mudrih stvari, je ova:

"I believe that books which try to digest, coordinate, get rid of the duplication, get rid of the less fruitful methods and present the underlying ideas clearly of what we know now, will be the things the future generations will value."

Na ovo razmišljanje i validiranje ove izjave me je navelo slušanje predavanja oca Miloša Vesina o gnevu. Njegova predavanja su uvek veoma posećena. A posećena su zato što on radi ono što je Richard Hamming rekao u svom članku - prezentuje jasno ideje, dok uklanja manje bitne stvari.

понедељак, 26. јануар 2015.

Notepad++ Freedom of expression

Today, Notepad ++ wrote to me:
"Freedom of expression is like the air we breathe, we don't feel it, until people take it away from us."

I would change this a little bit and make this more universal:
"Freedom (of expression) is like the air we breathe, we don't feel it, until people take it away from us."