петак, 3. јул 2015.

Sistem, virtuelnost, otuđenje

Nešto pisano na aerodromu u Minhenu, pred let u Ameriku, dakle u specifičnom raspoloženju, 25.3.2013.
Ljudi se sve više angažuju u simuliranju stvarnosti(za druge, a drugi za njih), da polako prelazimo u virtuelni svet, gde nestaju ljudske crte. Npr. u avionu su novine generičkog, opšteg sadržaja koje pišu svakome i nikome. Mafini pravljeni za masovnu upotrebu.
Postavlja se pitanje - koji je odgovor svesnog čoveka na savremene izazove? Lagani, mlaki, matriks, borba protiv njega, ili svoj svet? Pošto borba protiv nečega(u opštem slučaju) nije toliko dobra za čoveka koliko njegova afirmacija(da bi se nešto smanjilo, drugo treba da se poveća), ostaje kao rešenje svoj svet. Virtuelni, generalizovani, opšti, mašinski svet ne znači ništa čoveku(kao prirodnom, društvenom biću). A zašto nastaje takav svet? Zbog potrebe omasovljenja, tržišta, pristupa većem broju ljudi. Rekao bih na sreću, Srbija ima puno individualizma(voluntarizma) => manjak sistema, ali bolje i to nego sistem + virtuelnost + otuđenje. Na mom primeru bih rekao da mene zaintrigiraju specifične crte neke osobe, a ne opšta mesta.

Нема коментара: