Mira Furlan, generalizacija i specijalizacija

Pročitah danas na netu sledeći naslov:"Mira Furlan: Hrvatska je zagađena vulgarnošću i nacionalizmom, nemam više što tamo tražiti"

I na ovom primeru mi je prvi put zazvonilo zvonce u glavi kako se generalizacijom može nešto opravdati, ali je najčešće ta generalizacija pogrešna i samo služi kao opravdanje. Slažem se da je za kulturnog čoveka generalna atmosfera bitna stvar, i da bi mi svi hteli biti u "dobroj" atmosferi (neću zalaziti u šta to konrektno znači).

No, u svakom slučaju, čovek uvek može da uzme viši nivo generalizacije da bi opravdao svoje postupke, ali mislim da je to bezveze. Uzeću sad taj naslov kao primer. Iako je generalno tačno to što piše da je Hrvatska takva i takva, u toj istoj Hrvatskoj postoji sigurno velik broj ljudi koji nisu niti vulgarni niti nacionalisti, verovatno se radi o velikom, čak možda i nadpolovinskom procentu.  I onda reći da je zato što mali broj ljudi pravu takvu kulturnu atmosferu u celoj državi da ona izgleda da je vulgarna i nacionalistička, je po meni, pogrešno, i rekao bih da je simbol ili neobrazovanja, ili nemanja želje da se razmisli o toj izjavi. Ili o stavu - baš me briga. Iako sam pročitao par stvari od Mire Furlan, ne mogu da kažem da sam zaključio da je ona neki teški intelektualac i mislilac.

Dakle, ako ni za šta, mogla je da se suzdrži od takve izjave baš zbog tih "normalnih" ljudi, kojima se ne mogu prikačiti atribut koje je navela.

Miru Furlan i ovaj naslov koristim samo kao zgodan primer da objasnim kako je generalizacija za političare, manipulante i lažove, a ako bi neko kao što je ona, koja već hoće da kaže nešto, i koja valjda ako je u kulturi želi i da menja i popravlja tu kulturu, mogla je da se potrudi da bude preciznija u svom izražavanju pošto bi minimalno na taj način priznala postojanje ove "normalne" grupe ljudi.

Takođe, mislim da je to rekao neko od naših pisaca - da pisce pitaju svašta, kao da oni treba da imaju odgovore na sva pitanja i da su u svemu stručni i specijalizovani. To što je neko javna ličnost ne znači da je nužno stručan da daje i odgovore na sva moguća pitanja. Ali to u stvari pokazuje jednu drugu komercijalnu(glupavu) stranu - ljude više zanima da čuju šta neka poznata ličnost ima da kaže o temi o kojoj nema pojma, nego da čuju nepoznatu ličnost koja je stručna da govori o nekoj temi. Jbg...ta naša nesavršenost - životinja i evolucija u nama!

Šopenov nocturno broj 20 u c molu

https://www.youtube.com/watch?v=n9oQEa-d5rU

Customer success manager

Last few weeks I have been working with one exceptional guy from Quest in a project of introducing one of the Quest tools into our company. Because he was very good at his job, knew lots of things about subject we are talking about, I went to check his LinkedIn account and found out this interesting and very good forged role name - (enterprise) customer success manager. And thought how this is very good thing, very much better then some kind of technical support, customer support etc, because customer success is what customer really wants. Customer does not need support, he usually is not interested in process(or he is interested but this is not his primary wish), customer wants success with this product, service, monitoring tool. Customer wants that this tool bring him success. So, this role, customer success manager, reflects, if it is properly done, the description of the goal which customer and customer success manager wants to achieve.
I've been seeing in company I've worked for where people spent lots of energy and lots of good will to help client\customer, but now I am realizing that the issue was that they did not have properly designed goal, and this is customer success. And when customer is successful, Your service, product, whatever, will be success as well. And also, for me, it would be good goal redefinition if goal is moved from "we are trying to sell something to customer" to "we are helping our customer to succeed"  - from sales (which I do not like at all!) to help. But this should not be only in paper or in words, company really needs to believe in that, that it really wants to help its customer.

Staparska poslovna mudrost

Štedi se kad se ima, pošto kad nemaš, nemaš šta da štediš. Dakle, kad imaš, ne trošiš nego štediš. Kad nemaš, onda opet nemaš šta da trošiš. U oba dakle slučaja, novac se čuva, a ne troši :-)

Sloboda kao nacin za ostvarenje ljubavi

Sloboda u stvari nije cilj - ona je alat za dostizanje ljubavi. Sloboda je put, a ljubav je cilj.

Na ovo razmisljanje me je podstakao koncept strouka iz Transakcione Analize, ciji sam ja ucenik i postovalac. Po toj teoriji, mi svi imamo potrebu za stroukovima. Strouk je recimo element prepoznavanja, ali ja ga dozivljavam kao element ili jedinicu ljubavi, mada je mozda tacnija definicija da je strouk upucivanje prepoznavanja prema drugoj osobi, posto ne moramo svakoga voleti, a ipak mozemo da se prema toj osobi odnosimo kao prema bicu.
Po TA teoriji, cilj covekovog, zdravog bivstvovanja je autentican zivot. A to, valjda?, znaci da na slobodan nacin dolazimo do najjaceg strouka - ljubavi. Dakle, izgleda da, ako ja dobro razumem to, covek nema potrebu za slobodom slobode radi, posto se ne spominje da covek ima potrebu za slobodom, nego potrebu za stroukom tj. ljubavlju, nego coveku je potrebna sloboda radi dostizanja ljubavi.
Postoje, a to je uzrok postojanja TA i psihoterapije bazirane na TA, i neslobodni nacini dolazenja do stroukova (ne mogu da povezem neslobodu i ljubav, pa cu se zadrzato samo na izrazu strouk), ali onda covek mora da zrtvuje neki deo sebe, svoje licnosti, ponasanja, fizickog aspekta sebe, da bi dobio strouk, a na taj nacin, kao sto se iz opisa vidi, on ostecuje sebe, tako, da na taj nacin stecen strouk, je u manjoj ili vecoj meri, patoloski i coveka koji na taj nacin ostvaruje stroukove je potrebno leciti. Na zalost, velika vecina ljudi do stroukova dolazi na manje ili vise ostecujuci nacin.

Demokratija bez srednje klase?

Ima li smisla demokratija bez srednje klase? U današnjem svetu medija koji vrše invaziju sa svih strana, što tačnim, što lažnim vestima i informacijama, u svetu gde je profit iznad istine, i gde je zbog profita ok lagati i varati, ko može da zna šta je istina? Najviše edukovan čovek, a najmanje needukovan. Edukovan čovek u većini društava bi trebao da pripada nekoj srednjoj klasi. Ako potencijala za srednju klasu nema, ili se dešava urušavanje i smanjivanje te srednje klase, dobijamo sve više needukovanih ljudi. Tim ljudima razne interesne grupe i mediji mogu mnogo lakše da manipulišu nego edukovanih ljudima, pošto edukacija u određenoj meri podrazumeva i kritički odnos prema realnosti. Needukovan čovek lakše proguta laž, zbog nedostatka kritičkog mišljena, i zbog suženog referentnog okvira.
Takođe, za edukaciju su najčešće potrebni dobri uslovi(stabilna porodica, relativno normalni uslovi vezani za edukaciju - cene školarine), što je opet prednost srednje klase, ali se i to narušava i smanjuje.
Dakle, imamo sve veći broj neobrazovanih ljudi koji nasedaju na sve raširenije i sve bezobraznije podvale koje im podmeće vlast, i oni onda, verujući u to, glasaju za tu istu vlast. Koja opet, iz svoga interesa, radi na zaglupljivanju ljudi..i to tako do debilnosti. Koji je onda smisao izbora, i koja je to demokratija gde će glasačko telo da bude sastavljeno od 80% neukih, 15% preživele srednje klase(u opadanju) i 5% bogatih (ili manje..). Meni to uopšte ne liči na demokratiju, nego tešku autokratiju zamaskiranu u odelo demokratije.
Ili će to u stvari biti prava demokratija - vladavina naroda (demosa), pa kakav je narod, takva je i vlast. Ili obrnuto beše?

Borislav Pekić - Sentimentalna povest Britanskog carstva

Iz predgovora:"Zgodan događaj, pogotovo iz engleske povesti, uvek je dobrodošao kao paradigma vlastitoj istoriji kad se razgovor zaplete u sudbonosno pitanje zašto srpskom narodu ni sadašnjost ni budućnost ne daju nikakve nade, a prošlost mu je i suviše teška da bi je sa zadovoljstvom ponovio."