Demokratija bez srednje klase?

Ima li smisla demokratija bez srednje klase? U današnjem svetu medija koji vrše invaziju sa svih strana, što tačnim, što lažnim vestima i informacijama, u svetu gde je profit iznad istine, i gde je zbog profita ok lagati i varati, ko može da zna šta je istina? Najviše edukovan čovek, a najmanje needukovan. Edukovan čovek u većini društava bi trebao da pripada nekoj srednjoj klasi. Ako potencijala za srednju klasu nema, ili se dešava urušavanje i smanjivanje te srednje klase, dobijamo sve više needukovanih ljudi. Tim ljudima razne interesne grupe i mediji mogu mnogo lakše da manipulišu nego edukovanih ljudima, pošto edukacija u određenoj meri podrazumeva i kritički odnos prema realnosti. Needukovan čovek lakše proguta laž, zbog nedostatka kritičkog mišljena, i zbog suženog referentnog okvira.
Takođe, za edukaciju su najčešće potrebni dobri uslovi(stabilna porodica, relativno normalni uslovi vezani za edukaciju - cene školarine), što je opet prednost srednje klase, ali se i to narušava i smanjuje.
Dakle, imamo sve veći broj neobrazovanih ljudi koji nasedaju na sve raširenije i sve bezobraznije podvale koje im podmeće vlast, i oni onda, verujući u to, glasaju za tu istu vlast. Koja opet, iz svoga interesa, radi na zaglupljivanju ljudi..i to tako do debilnosti. Koji je onda smisao izbora, i koja je to demokratija gde će glasačko telo da bude sastavljeno od 80% neukih, 15% preživele srednje klase(u opadanju) i 5% bogatih (ili manje..). Meni to uopšte ne liči na demokratiju, nego tešku autokratiju zamaskiranu u odelo demokratije.
Ili će to u stvari biti prava demokratija - vladavina naroda (demosa), pa kakav je narod, takva je i vlast. Ili obrnuto beše?

Borislav Pekić - Sentimentalna povest Britanskog carstva

Iz predgovora:"Zgodan događaj, pogotovo iz engleske povesti, uvek je dobrodošao kao paradigma vlastitoj istoriji kad se razgovor zaplete u sudbonosno pitanje zašto srpskom narodu ni sadašnjost ni budućnost ne daju nikakve nade, a prošlost mu je i suviše teška da bi je sa zadovoljstvom ponovio."

Setnja

Danas je u Somboru prohladan dan, iako je vec kraj aprila. Oblacno, bez kise, temperatura negde oko 8 stepeni. Otac, Mihajlo (moj sin) i ja smo isli u setnju, putanjom kojom je i nas otac vodio mene i mog brata pre recimo 30 i kusur godina. Mi smo to zvali - idemo u Sabac. Ali ne zelim sad da pisem o tom vremenu koliko u svom uzivanju u setnji. Napolju je hladno, i nije sparno. Sve je zeleno. I sve je mirno.  U dvoristima kuca se svasta moze videti, a posto je to gde idemo u setnju na obodu Sombora, mozemo da vidimo i zelene njive. Nisam ni znao kako setnja moze da prija, pa sam se setio svoje "organske" zelje i ljubavi prema Sloveniji….Da sam kojim slucajem (ili voljom?) uspeo da odem tamo, zivim, snadjem se i stabilizujem, mislim da bi mi ta zemlja bila idealna, bas zbog kolicine staza za setnju, i uopste te kulture i setackog(prirodnog) duha koji tamo vlada. Nista i niko mene ne sprecava da idem i da setam po Fruskoj Gori, ali iz nekog razloga ne idem tamo -  verovatno treba da razvijem naviku.
Pisem ovo kao podsetnik sebi koliko uzivam u setnji - posto kada krene onaj "redovni", usanceni zivot, cesto zaboravim na to….

Koliko se je u stvari ne razumem u biznis...

Gledao sam danas servise za štampače pa sam se setio jednog u nizu naivnih projekata, koje na sreću nikad nisam pokrenuo, a to je štampanje kao usluga. Tipa kao ja kupim štampač, ljudi mi pošalju fajl, ja to odštampam i odnesem im kući...to mi je bila ideja pre 12 godina dok sam nezaposlen lutao po Somboru i razmišljao kako da krenem da radim nešto. To je baš bilo naivno. A tek sada shvatam da u stvari iz jako malog okruženja koje nije izloženo uticaju drugih ideja(kakav sam bio ja pre 12 - 13 godina), ne može da se rodi nešto drugačije što odstupa od te "palanačke kulture". Tj. ne može da se rodi ništa što nije u mindsetu - a mindset je palanački...Mindset mora da bude provociran, ispitivan, ukrštan, izlagan realnosti, kritici, neuspesima, uspesima, pokušajima itd, da bi on mogao da iznedri nešto stvarno vredno.
Čim čovem pomisli da je u pravu, to je znak da nije - to je samo znak da svoje razmišljanje nije izložio raznim idejnim uticajima.

Forma i suština

Forma ponekad ipak zna da oslikava i suštinu. Nisu one tako neraskidive i nepovezane kako se pokušavaju prikazati - jedno je forma drugo je suština, ili u izlogu gladac, a unutra jadac. Mislim da forma u nekoj meri (značajnoj?) oslikava i suštinu. Mada uopšte ta dihotomija je malo bezveze - uveren sam da između ta dva sloja postoji još slojeva.

Samospoznaja kao nužan uslov autentičnosti

Šta je autentičnost?
Autentičnost je takvo stanje čoveka gde se on ponaša u skladu sa svojim unutrašnjim vrednostima i gde oseti da su njegove autentične vrednosti ispoljene. Čovek je autentičan kada su potvrđene njegove vrednosti. Ovde se pre svega misli na njegove autentične vrednosti a ne na one koje jesu socijalno priznate ali su neautentične.
Nužan preduslov ljudske autentičnosti je samospoznaja. Bez samospoznaje, po meni, nema autentičnosti. Da bi čovek mogao da se "samospozna" - jel to uopšte i moguće - da čovek samog sebe spozna, ili mu je potrebno "ogledalo"  on mora da bude svestan sebe? Ta samosvesnost podrazumeva što bolji uvid u sebe. Taj uvid nam je bitan da bi znali koji je naš, što jedinstveni, a što kolektivni, vrednosti sistem - šta nam je bitno i kako želimo da proživimo život. Da bi uvid bio tačan, "alat" kojim posmatramo sebe mora da bude tačan. A to znači da su naši alati za samosvesnost "neoštećeni". Alati se formiraju u detinjstvu, i ako je neko imao puno povoljnih okolnosti u životu - dobre roditelje, dobru situaciju u porodici, nije imao većih trauma, itd, njegovi "alati samosvesti" će se prirodno razviti u dobre alate.
Broj takvih "srećnika" je mali. Ti srećnici će moći relativno rano da znaju ko su i još ako su imali internu dozvolu za iskazivanje svoje autentičnosti, oni će biti autentične osobe - svesne sebe, svojih vrednosti i imaće dozvolu da se ponašaju u skladu sa tim vrednostima.
Broj onih kojima je "alat samosvesnosti" na neki način oštećen je mnogo veći. Tim ljudima, ako žele da žive autentičan život, jedino preostaje da se svesnim naporom bore za popravku svojih "alata samosvesti". To nužno znači da će se autentičnost tih i takvih osoba ispoljiti  kasnije - koliko kasnije zavisi od toga koliko su im alati pokvareni, i koliko će energije uložiti u njihovu popravku. Nakon popravke, često je potrebna i borba za ostvarivanje internog prava za ispoljavanje te autentičnosti. A za sve je to potrebno vreme. Tako da se za većinu ljudi(koji rade na sebi) može reći da "sazrevaju" sa godinama, i verovatno je zbog toga tačno ono istraživanje gde se stariji ljudi znaju bolje zabavljati nego mlađi, zato što su makar u nekoj meri uspeli da žive autentičnije nego kad su bili mlađi.

Dakle, uslovi autentičnost:
1. samosvest da bi spoznali sebe i svoj vrednosni sistem
2. dobar i neiskvaren, autentičan, vrednosni sistem
3. interna dozvola (pravo) da se živi autentično

Svaka od ove 3 stvari može da se dobije raznim "srećnim" okolnostima, ili na njoj mora da se radi tj. da se te stvari "zadobiju". Moguće su i kombinacije, ali je obično stepen razvijenosti isti u sve tri kategorije.

Is NoSQL technology disruptive for standard, mainstream RDBMS?

I am long term database engineer working as a database developer, dba, and on some other roles, but only with relational databases (RDBMS) such as Oracle, SQL Server, Sybase, MySQL. I did not know anything about NoSQL database until several days ago. Ok, I've heard of NoSQL several years ago, but since my projects did not require that, I did not learn anything about them, except that they are existing. But, several days ago, I've got an "offer" from my friend to help him distinguish between several types of NoSQL databases: Cassandra, MongoDB, Redis and Riak. This evaluation was needed for some project he is working on.
As a first thing I've started to read about them. And, as much I've read about them, I've noticed several key things, which all can be grouped into one sentence - NoSQL DATABASES ARE KILLING MY JOB!!!
As an DBA\database developer in RDBMS field, I was able to steadily build my knowledge about databases. First of all, they were all compliant (to some extent) with SQL standard, and knowing one SQL dialect, I was able to easily work with other dialect. In NoSQL world, there are no common SQL standard. There are no even objects in a database as I was familiar with, such as entities, attributes, relations, foreign keys, etc. How am I, (or any other DBA\database developer) going to work with such database, when there are no language which can be used and that there are no objects with which I can speak with! Which lead me to the conclusion (which is partially confirmed by doing some google search), that DATABASE OWNERSHIP IN NoSQL WORLD MOVED FROM DATABASE PEOPLE TO SOFTWARE PROGRAMMERS!!!
Also, by trying to understand how some would administrate that, by reading several documents, I've concluded that FOR NoSQL DATABASE ADMINISTRATION, CLASSICAL RDBMS DBA IS NOT NEEDED. This NoSQL database administration is something which is mixture of some sysadmin part and some software developer part.
Also, principles of scaling NoSQL databases are much more different than standard RDBMS databases - it looks like NoSQL databases are much more easily scaled than RDBMS. While NoSQL can be easily(and much more cheapply!) scaled out, RDBMS is usually scaled up (and much more expensively!)
NoSQL databases are Open source(and free), while RDBMS are (majority of them) are all proprietary(and mostly expensive).
There are more attributes where NoSQL and RDBMS databases can be compared.
And taking all this into account, and by reading Clayton Christensen "The Innovator's Dilemma" where I've learned about disruptive innovation, I would say that NoSQL databases are disruptive innovation for standard, mainstream RDBMS databases, database vendors and for people who are working with them. I've also confirmed that statement with some google search where I've found that some other people had raised the same question I've raised here.
Conclusion?  I do not care about Microsoft, SAP and Oracle - they all have lots of different product to cope with a near? "death" of RDBMS systems. But what I care about is my knowledge, my profession and job and jobs of other RDBMS's DBA's and developers. Where we should have moved when classical RDBMS world is dying and when there is no place for us in NoSQL world?