Šta je autentičnost?
Autentičnost je takvo stanje čoveka gde se on ponaša u skladu sa svojim unutrašnjim vrednostima i gde oseti da su njegove autentične vrednosti ispoljene. Čovek je autentičan kada su potvrđene njegove vrednosti. Ovde se pre svega misli na njegove autentične vrednosti a ne na one koje jesu socijalno priznate ali su neautentične.
Nužan preduslov ljudske autentičnosti je samospoznaja. Bez samospoznaje, po meni, nema autentičnosti. Da bi čovek mogao da se "samospozna" - jel to uopšte i moguće - da čovek samog sebe spozna, ili mu je potrebno "ogledalo" on mora da bude svestan sebe? Ta samosvesnost podrazumeva što bolji uvid u sebe. Taj uvid nam je bitan da bi znali koji je naš, što jedinstveni, a što kolektivni, vrednosti sistem - šta nam je bitno i kako želimo da proživimo život. Da bi uvid bio tačan, "alat" kojim posmatramo sebe mora da bude tačan. A to znači da su naši alati za samosvesnost "neoštećeni". Alati se formiraju u detinjstvu, i ako je neko imao puno povoljnih okolnosti u životu - dobre roditelje, dobru situaciju u porodici, nije imao većih trauma, itd, njegovi "alati samosvesti" će se prirodno razviti u dobre alate.
Broj takvih "srećnika" je mali. Ti srećnici će moći relativno rano da znaju ko su i još ako su imali internu dozvolu za iskazivanje svoje autentičnosti, oni će biti autentične osobe - svesne sebe, svojih vrednosti i imaće dozvolu da se ponašaju u skladu sa tim vrednostima.
Broj onih kojima je "alat samosvesnosti" na neki način oštećen je mnogo veći. Tim ljudima, ako žele da žive autentičan život, jedino preostaje da se svesnim naporom bore za popravku svojih "alata samosvesti". To nužno znači da će se autentičnost tih i takvih osoba ispoljiti kasnije - koliko kasnije zavisi od toga koliko su im alati pokvareni, i koliko će energije uložiti u njihovu popravku. Nakon popravke, često je potrebna i borba za ostvarivanje internog prava za ispoljavanje te autentičnosti. A za sve je to potrebno vreme. Tako da se za većinu ljudi(koji rade na sebi) može reći da "sazrevaju" sa godinama, i verovatno je zbog toga tačno ono istraživanje gde se stariji ljudi znaju bolje zabavljati nego mlađi, zato što su makar u nekoj meri uspeli da žive autentičnije nego kad su bili mlađi.
Dakle, uslovi autentičnost:
1. samosvest da bi spoznali sebe i svoj vrednosni sistem
2. dobar i neiskvaren, autentičan, vrednosni sistem
3. interna dozvola (pravo) da se živi autentično
Svaka od ove 3 stvari može da se dobije raznim "srećnim" okolnostima, ili na njoj mora da se radi tj. da se te stvari "zadobiju". Moguće su i kombinacije, ali je obično stepen razvijenosti isti u sve tri kategorije.
Autentičnost je takvo stanje čoveka gde se on ponaša u skladu sa svojim unutrašnjim vrednostima i gde oseti da su njegove autentične vrednosti ispoljene. Čovek je autentičan kada su potvrđene njegove vrednosti. Ovde se pre svega misli na njegove autentične vrednosti a ne na one koje jesu socijalno priznate ali su neautentične.
Nužan preduslov ljudske autentičnosti je samospoznaja. Bez samospoznaje, po meni, nema autentičnosti. Da bi čovek mogao da se "samospozna" - jel to uopšte i moguće - da čovek samog sebe spozna, ili mu je potrebno "ogledalo" on mora da bude svestan sebe? Ta samosvesnost podrazumeva što bolji uvid u sebe. Taj uvid nam je bitan da bi znali koji je naš, što jedinstveni, a što kolektivni, vrednosti sistem - šta nam je bitno i kako želimo da proživimo život. Da bi uvid bio tačan, "alat" kojim posmatramo sebe mora da bude tačan. A to znači da su naši alati za samosvesnost "neoštećeni". Alati se formiraju u detinjstvu, i ako je neko imao puno povoljnih okolnosti u životu - dobre roditelje, dobru situaciju u porodici, nije imao većih trauma, itd, njegovi "alati samosvesti" će se prirodno razviti u dobre alate.
Broj takvih "srećnika" je mali. Ti srećnici će moći relativno rano da znaju ko su i još ako su imali internu dozvolu za iskazivanje svoje autentičnosti, oni će biti autentične osobe - svesne sebe, svojih vrednosti i imaće dozvolu da se ponašaju u skladu sa tim vrednostima.
Broj onih kojima je "alat samosvesnosti" na neki način oštećen je mnogo veći. Tim ljudima, ako žele da žive autentičan život, jedino preostaje da se svesnim naporom bore za popravku svojih "alata samosvesti". To nužno znači da će se autentičnost tih i takvih osoba ispoljiti kasnije - koliko kasnije zavisi od toga koliko su im alati pokvareni, i koliko će energije uložiti u njihovu popravku. Nakon popravke, često je potrebna i borba za ostvarivanje internog prava za ispoljavanje te autentičnosti. A za sve je to potrebno vreme. Tako da se za većinu ljudi(koji rade na sebi) može reći da "sazrevaju" sa godinama, i verovatno je zbog toga tačno ono istraživanje gde se stariji ljudi znaju bolje zabavljati nego mlađi, zato što su makar u nekoj meri uspeli da žive autentičnije nego kad su bili mlađi.
Dakle, uslovi autentičnost:
1. samosvest da bi spoznali sebe i svoj vrednosni sistem
2. dobar i neiskvaren, autentičan, vrednosni sistem
3. interna dozvola (pravo) da se živi autentično
Svaka od ove 3 stvari može da se dobije raznim "srećnim" okolnostima, ili na njoj mora da se radi tj. da se te stvari "zadobiju". Moguće su i kombinacije, ali je obično stepen razvijenosti isti u sve tri kategorije.
Нема коментара:
Постави коментар