Danas sam sa ocem, u basti u Staparu, sejao paradajz iz semena. Posejali smo baba i ja 12x14 kucica = 168. 2 sorte - nas, Novosadski jabucar, i jedan slovenacki, neki Hajnc. Zezali smo se baba i ja, kako ce da izrastu paradajzi sa sesirima - ovi nasi sa crnim, vojvodjanskim, a ovi slovenacki, sa zelenim. Bio je to lep posao. Ono sto mi je bilo interesantno je to sto sam naucio da se paradajz seje na razmaku 50x50 cm, o 4 do 6 komada semena (sitnog) po jednoj kucici, i da se seje plitko. Pricao mi je taja, kako je baka, njegova mati, znala da kaze, da se paradajz seje tako plitko da cuje crkvena zvona :-)
Kaze jos taja, da se dubina sejanja odredjuje po velicini semena, i da se to zove nesto kao energija klijanja. Odnos izmedju dubine semena i njene velicine je 5 do 6 puta. To znaci, da ako je, npr. pasulj, 1 cm, to znaci da se onda on seje na dubinu 5 do 6 cm. A, posto je ovo seme paradajza bas sitno, recimo da je mozda 2 - 3 mm, onda se on seje plitko, do 1 cm dubine….Da cuje crkvnena zvona.
Imala je moja baka jos jednu interesantnu meru. Kada sam bio onako malo mladji, pa sam hteo da impresioniram moju baku, pa sam je pitao, bako, da li znas da se dani posle pocetka zime, produzuju. Na sta je ona rekla - znam. A znas li, bako, koliko, misleci kako nema sanse da baka to zna. A ona je rekla - produzuju se onoliko, koliko petao korakne! A ja, zacudjen, upitah, a koliko je to? I ona pokaza prstima - pa onoliko koliko petao korakne :-) Moja baka.
Нема коментара:
Постави коментар