Danas sam dobio obaveštenje da sam u grupi od 16 ljudi koji su proglašeni tehnološkim viškom u firmi gde radim\sam radio...Mnogo lep osećaj. U istoj toj firmi sam imao svoje najbolje trenutke, gde sam radio sa najboljim mogućim ljudima na interesantnom projektu, bio nagrađivan, rekao bih da sam bio dobar. Ali sam u istoj toj firmi sam ovim činom doživeo i svoj najgori poslovni trenutak, nisam znao da sam toliko loš da me treba proglasiti tehnološkim viškom...Interesantno je da nisam dobijao nikakav feedback, da bih trebao nešto da popravim, niti je iko izražavao neko nezadovoljstvo sa mojim radom...Sećam se kada sam počinjao da radim u toj firmi, 2015., da su nekima koji nisu bili adekvatni davali neke ocene, pa programe da uče, da se vidi da li mogu da savladaju, da se poprave, da se vidi da li mogu i hoće...
Iako je ovo teško emotivno izneti, nema osećanja koje nisam osetio, glavno je pitanje, šta je poruka ovoga, šta naučiti, kako podneti to, kako savladati, kako dozvoliti da budem "pozitivno" savladan - da taj event od mene načini bolju osobu...
Posle 20 godina relativno uspešnog staža nije lako ovo izneti...
Нема коментара:
Постави коментар