Odlomak iz knjige Kristiana Novaka, Črna zati zemla, u kome je dat prikaz razgovora dva petogodišnja dečaka, Matije i Franca:
"Pitao sam Franca šta misli,
kako bi zvučale zvijezde da ih možemo čuti i kako bi zvučali mravi. Nama su
bili podjednako mali i podjednako udaljeni. Oko mrava smo se prilično brzo
složili da laprdaju beskrajno, esosati kak varglajo, da su neprestano u žurbi i
da jedni druge požuruju, nemajući vremena za objašnjenja. Nemaju vremena ni
sjediti po knjižnicama ili na terasama sa šalicom kave, nego za kišnih dana
ostaju u svojim kućicama pod zemljom i pospremaju i čiste ono što ne stigu za
sunčanih dana. Kada padne noć, neki od njih dijamantnim periskopima pokušavaju
vidjeti što je iznad oblaka, nadajući se da će spaziti svoje daleke rođake,
leteće mrave, o kojima kruži legenda. Inače tvrde da je najbitnije drugarstvo,
ne idu u crkvu i komunisti su. Za zvijezde je Franc rekao da mu se čini kako
gledaju na zemlju sramežljivo se nadajući da će im netko dobaciti kaleidoskop
jer se dosađuju gledajući jedan te isti svemir u kojemu se nešto menja samo
kada prolaze šleperi puni slatkiša na putu u druge galaksije. Zvijezde se smiju
samo kada vide da neka ptica na dalekim planetama poleti toliko visko da izađe
iz atmosfere i ostane bez zraka i svijesti, pa padne na tlo kao kruška. Tada
upravo umiru od smijeha. Zvijezde vjeruju u Boga i barem tjedno idu u crkvu.
Zvijezde šute, govorio je Franc, ništa ne govore, ili govore tako sporo da im
jedna riječ traje tisućama godina, pa ono što nazivamo tišinom zapravo nije
tišina nego podjednak zvuk kojim izgovaraju zvuk vremena u kome živimo. Pitao
sam ga koja je to zvijezdana riječ u čije vreme mi živimo, a Franc nije rekao
ništa. Gledali smo u vodu, a iz vode su nam pogled uzvraćali Ajitam i Cnarf.
Pitao sam Franca misli li da s one strane odraza dvojica ovakvih kao što smo mi
gledaju nas dvojicu i pitaju se iste te stvari. On je zamišljeno rekao da bi mu
bilo draže da ta dvojica gledaju ovu stranu bez njega na njoj. Nisam točno znao
na što je mislio.
- - Kak misliš, kakši
je to svejt z druge strane? Z druge strane, kakši je tam svejt? Kaj misliš,
kakši svejt, Matija?
- - Kak, z druge
strane rejke?
- - Nej, nego z druge
strane…zrcala toga. Od rejke. Zrcala od rejke. Kak se mi ve nutria vidimo, z
druge strane od toga, rečemo reče Franc i tegobno uzdahne.
- - Mislim ka je to
svejt de su svi dobri. Tam su svi dobri prema nam Franc. Tij si golman, a jo sem…
- - …jo sem čul ka je
v Muri ulaz v mesto pod zemlom, da su svi mrtvi, i ka oni hodijo po kmici i
iščejo izlaza.
- - Nej, Franc. Jo
sem mislio ka je moj tata tam doli…Biu sam siguran. Ali nej je. Rajši bi ka sem
to nigdor nej mislijo. Od onda je več nikaj nej kak je predi bilo."
Нема коментара:
Постави коментар