Moć. Mogućnost da se nešto uradi.
Recimo, neko nema moć, na neki način je dobije, i onda reši da je upotrebi za nešto.
Po meni je već sam čin upotrebe moći, u kojegod svrhe ta moć bila upotrebljena, već zloupotreba moći. Da moć ne bi bila zloupotrebljena, ona mora biti tako korištana da ne propagira izvor te moći i\ili ideje koje taj izvor podržava. Evo jednog primera koji mi pada na pamet.
Crkva je u komunizmu, po meni, bila "čistija" nego što je danas, u duhovnom smislu.
Danas je crkvi vraćena zemlja, zgrade itd, i sad se crkva obnavlja. U jednom momentu neće imati šta da obnavlja, pa će rešiti da propagira svoje ideje. Onda će se crkva upitati, sad kad imamo moć da nešto uradimo, šta bi to moglo da bude? Pa će recimo da odabere ili formira političku partiju koju će moći da finansira i da ta partija zastupa njene interese. I eto zloupotrebe moći. Čim krenu da se zastupaju partikularni interesi jedne ideje. Zato je jedino čista moć - moć nemoćnog - kao crkva u komunizmu - moć, koja je po meni, dozvoljena da se upotrebljava.
Tako da bih rekao, ali više po osećaju nego što sam duboko promislio o tome - da je sam čin upotrebe moći, već zloupotreba moći.
Recimo, neko nema moć, na neki način je dobije, i onda reši da je upotrebi za nešto.
Po meni je već sam čin upotrebe moći, u kojegod svrhe ta moć bila upotrebljena, već zloupotreba moći. Da moć ne bi bila zloupotrebljena, ona mora biti tako korištana da ne propagira izvor te moći i\ili ideje koje taj izvor podržava. Evo jednog primera koji mi pada na pamet.
Crkva je u komunizmu, po meni, bila "čistija" nego što je danas, u duhovnom smislu.
Danas je crkvi vraćena zemlja, zgrade itd, i sad se crkva obnavlja. U jednom momentu neće imati šta da obnavlja, pa će rešiti da propagira svoje ideje. Onda će se crkva upitati, sad kad imamo moć da nešto uradimo, šta bi to moglo da bude? Pa će recimo da odabere ili formira političku partiju koju će moći da finansira i da ta partija zastupa njene interese. I eto zloupotrebe moći. Čim krenu da se zastupaju partikularni interesi jedne ideje. Zato je jedino čista moć - moć nemoćnog - kao crkva u komunizmu - moć, koja je po meni, dozvoljena da se upotrebljava.
Tako da bih rekao, ali više po osećaju nego što sam duboko promislio o tome - da je sam čin upotrebe moći, već zloupotreba moći.
Нема коментара:
Постави коментар