Jaša Božin, Vrbana, Ćoroš, zadnja kapija prema Vrbani, kako se zvao pas (Bobi?) koji je stajao na vratima i kao dete nisam smeo da prodjem pored njega, iako je imao taman lanac da ne može da me dohvati. Taj pas je bio jako privržen Jaši i baba Mari. Kada je baba Mara umrla 1985. on je sa Jašom išao na groblje, a posle, kada je Jaša umro u 90. godini, išao je sam na groblje. Ode od kuće, nadje grob, bude malo tamo i vrati se. Posle, kada su prodavali kuću, su morali da ga ubiju, pošto je na sve režao...
Helikopter koji se pustao rukama, i onda se ono gore odlepi od držalja, i taj leteći deo završi na krovu. Grožđe. Prednja leva soba, na kraju gonka puna sa okrunjenim kukuruzom na podu. Poljski WC. Štala u kojoj je bio konj - Riđa. Mašina za sejanje žita. Fijaker. Američki ključ za drvenu vrata. Drvena kapija. Klupa ispred kuće. Ispred klupe kanal u koji sam upao nekoliko puta, i kvasio se, dok su baba i deda dizali kukuruze na tavan. Onda ja odem kod babe. Nije me bio strah da će me baba grditi. Bila je dobrodušna žena. Anica Depalov, rođena Božin, od oca Jakova (Jaše) Božinog i Mare Božin (rođene Radin). Letnja kuhinja sa zidanim šporetom, baba Mara u crnom, sa naočarima, zemljani pod, pravi mi topljeni sir u šerpici i kaže kako je to najpoznatije švajcarsko jelo. Meni je bilo obično, ništa specijalno. Gonak. Česma ispred kuće. U kući nije bilo vode, nego su svu vodu morali da vade iz bunara. Sude je baba Mara prala u vangli, a pošto nije koristila hemiju, tu vodu su posle davali svinjama kao pomije. Kupatilo nisu imali, kupali su se u koritu. Leti u letnjoj kujni, zimi u kuhinji - rašire pokrovac, stave korito, naspu vode. Moj otac, Vitomir Depalov, kaže, da je tamo proveo dobar deo svog detinjstva i da je prao noge u "tanuru". Tanur za pranje nogu - drveni lavor. Kaže da je bio dobar zato što se u njemu ne ohladi voda. Kaže da je izgledao kao u drvetu izdubljena rupa.
Zima - Đurđic, svečari. Po mraku, posle zabavišta, idem kod njih na svečare. Sneg. Ulično osvetljenje. Ogrizine. Paorska peć. Otvaram ložište i gledam kako gori vatra unutra. Iz njega izbija jara. Ložilo se iz kuhinje. Vrata crna. Sa druge strane, u dnevnoj sobi, klupa oko paorske peći. Paorska peć je u uglu sobe, i sa dve strane ima klupu. Klupa sa druge strane dodiruje prozor i može da se sedi i gleda napolje. Zidni sat. Radio. Mašina za šivenje. Gramofon. Ikona. Baba Marin i deda Jašin krevet - 2 komada koji se dodiruju čelima. Čiviluk. Slike Sofije, Miladina, teče (Dejana Volića - Deje, muža rođene sestre moje bake, Mile) kad je bio mornar.
Deda Jaša dolazi kod nas konjem - Riđa vuče konjsku prikolicu. Vozio je bicikl skoro do svoje 90.te godine.
Brijao se Jaša na malo ogledalo koje bilo nasađeno na kutiju u kojoj je stojao pribor za brijanje.
Helikopter koji se pustao rukama, i onda se ono gore odlepi od držalja, i taj leteći deo završi na krovu. Grožđe. Prednja leva soba, na kraju gonka puna sa okrunjenim kukuruzom na podu. Poljski WC. Štala u kojoj je bio konj - Riđa. Mašina za sejanje žita. Fijaker. Američki ključ za drvenu vrata. Drvena kapija. Klupa ispred kuće. Ispred klupe kanal u koji sam upao nekoliko puta, i kvasio se, dok su baba i deda dizali kukuruze na tavan. Onda ja odem kod babe. Nije me bio strah da će me baba grditi. Bila je dobrodušna žena. Anica Depalov, rođena Božin, od oca Jakova (Jaše) Božinog i Mare Božin (rođene Radin). Letnja kuhinja sa zidanim šporetom, baba Mara u crnom, sa naočarima, zemljani pod, pravi mi topljeni sir u šerpici i kaže kako je to najpoznatije švajcarsko jelo. Meni je bilo obično, ništa specijalno. Gonak. Česma ispred kuće. U kući nije bilo vode, nego su svu vodu morali da vade iz bunara. Sude je baba Mara prala u vangli, a pošto nije koristila hemiju, tu vodu su posle davali svinjama kao pomije. Kupatilo nisu imali, kupali su se u koritu. Leti u letnjoj kujni, zimi u kuhinji - rašire pokrovac, stave korito, naspu vode. Moj otac, Vitomir Depalov, kaže, da je tamo proveo dobar deo svog detinjstva i da je prao noge u "tanuru". Tanur za pranje nogu - drveni lavor. Kaže da je bio dobar zato što se u njemu ne ohladi voda. Kaže da je izgledao kao u drvetu izdubljena rupa.
Zima - Đurđic, svečari. Po mraku, posle zabavišta, idem kod njih na svečare. Sneg. Ulično osvetljenje. Ogrizine. Paorska peć. Otvaram ložište i gledam kako gori vatra unutra. Iz njega izbija jara. Ložilo se iz kuhinje. Vrata crna. Sa druge strane, u dnevnoj sobi, klupa oko paorske peći. Paorska peć je u uglu sobe, i sa dve strane ima klupu. Klupa sa druge strane dodiruje prozor i može da se sedi i gleda napolje. Zidni sat. Radio. Mašina za šivenje. Gramofon. Ikona. Baba Marin i deda Jašin krevet - 2 komada koji se dodiruju čelima. Čiviluk. Slike Sofije, Miladina, teče (Dejana Volića - Deje, muža rođene sestre moje bake, Mile) kad je bio mornar.
Deda Jaša dolazi kod nas konjem - Riđa vuče konjsku prikolicu. Vozio je bicikl skoro do svoje 90.te godine.
Brijao se Jaša na malo ogledalo koje bilo nasađeno na kutiju u kojoj je stojao pribor za brijanje.
Нема коментара:
Постави коментар