среда, 30. мај 2012.

Jedna izreka o napredovanju

"Perfecting oneself is as much unlearning as it is learning." - Edsger W. Dijkstra

Recimo da je ovo jako interesantno viđenje napredovanja do perfekcije. Pretpostavljam da bi to značilo da neko sa vremenom bolje percipira stvari i da mu je novo znanje validnije u odnosu na staro. Takođe mora da bude prilično samokritičan da prizna da nove stvari negiraju njegovo dosadašnje znanje a da to znači da on sa tim svojim starim znanjem i zaključivanjem iz njega verovatno nije bio u pravu.
U svakom slučaju, mnogo je bolje i zdravije nove činjenice prihvatati i menjati svoj pogleda na svet, tj. referentni okvir, nego zbog toga što nam se nova činjenica ne sviđa da je odbijemo, i tako ostanemo sa starom mapom sveta u sebi.
Takođe sam čuo izreku da su inteligenti oni ljudi koji istovremeno mogu da drže dve suprotstavljene istine u glavi. Mi svi hoćemo da budemo kongruentni tj. da imamo sistem u glavi koji je logičan, pošto nas to čini smirenim i ne izaziva ansioznost, a upravo ta želja sa takvim sistemom nam i onemogućava da učimo novo.
Tako da je Dijkstra u pravu. Biti sposoban zaboraviti staro i invalidno i dići svoj misaoni sistem na viši nivo sa novom približnijom mapom realnosti.

уторак, 29. мај 2012.

Vida Ognjenović i četvorka iz fizike

Dve priče su mi se nakako splele i navele da napišem ovaj post. Za vikend sam, po drugi put, krenuo da čitam Kuću mrtvih mirisa Vide Ognjenović. To sam dosta davno pročitao i sećam se fenomenalnog utiska kojeg je ta knjiga ostavila na mene, pa sam rešio da se malo podsetim.

Već na prvim stranama sam naišao na jako interesantnu rečenicu, koju ću da parafraziram:"Oni su mislili da je svet širok onoliko koliko njihovi umovi mogu da ga spoznaju." tj u prenesenom značenju, mislilu su da su shvatili sva moguća dešavanja u životu i da je svet baš toliki, i da ako oni nešto ne mogu da shvate ili prihvate da je to ili pogrešno ili ne postoji. Oganičenost jednom rečju.

Druga priča je priča koja opisuje trenutno stanje društva, vrednosti i školstva u Srbiji. Kaže mi kolega, čiji otac predaje fiziku u osnovnoj školi, kako je mama jedne učenice, zamrzela tog nastavnika fizike, zato što je njenoj ćerki dao četvorku iz fizike. A devojčica, po bilo kojim merilima, ne zaslužuje ni dvojku. Evo za šta se danas dobija četvorka - sabiranje 9 + 1/3. 9 i ova trojka iz razlomka se skrate i onda ostane 3 + 1 što daje rezultat 4!!! I kada se za to da četvorka iz fizike, onda je to katastrofa.
Pokušavam da razumem tu mamu i decu a i ovo društvo, koje je po meni, doseglo vrednosno dno.
Ovaj primer pokazuje da ta devojčica trunku mozga nije uključila (ona ga sigurno ima i to veoma razvijen), niti razmislila o rezultatu koji je dobila, pošto je morala da vidi da taj rezultat ne može da bude manji od 9. Mama. Zašto se ona buni? Po nekim merilima kada sam ja išao u školu, za ovo se nije mogla dobiti ni dvojka. Da li smo stvarno toliko kao društvo i pojedinci izgubili bilo kakvu svest o realnosti pa da nam je bitno samo koju će neko ocenu da dobije, kao da na tamo nekoj kasnijoj instanci se to neće vratiti kao bumerang? I kako je to ocena važnija od činjenice da to dete ne ume da razmišlja? Nije naučeno da razmišlja? I takođe bitna stvar je da umesto da se takve stvari rešavaju, kod nas postoji pojava da se stvari konstantno guraju pod tepih. Npr. desi se neka loša stvar u školi i direktori zataškavaju stvar da se ne bi narušio imidž škole. I ne reši se ništa. I tako se gomilaju i gomilaju stvari. A verujem da je to posledica kapitalističkog sistema, i to pogotovo ove naše verzije - bitan je izgled, a to što je trulo iznutra, nema veze, šminka namazana na praznu fasadu.

I da spojim Vidu Ognjenović i četvorku iz fizike. Koliki i kakva će biti slika sveta i realnosti u očima te devojčice i takvog društva u kome je vrlo dobro kada se sabiranjem broja 9 i jedne trećine dobije broj 4....Da li društvo koje ocenom četiri nagrađuje skroz pogrešnu percepciju realnosti može da koriguje tu percepciju i skloni mrak sa očiju, ili sa ocenom četiri samo taj mrak još povećava. Iako nisam baš pobornik teorija zavera, ali možda se ovo sve radi i sa namerom, da se kod dece ne bi razvio kritički duh i da bi vlasti mogle preko TV da sipaju ljudima stvari u glavu koje oni hoće a da se niko ne upita u validnost tih stvari koje pričaju. Stvaranje zombi naroda.

Verujem da ova nije karakteristična samo za ovu našu zemlju, ali ovde imam živih primera i ne mogu da se načudim kako smo srljali u ovaj sistem koji je obećavao rešenje za sve loše stvari koje su bile u socijalizmu a ja mu ne vidim niti jednu jedinu prednost. Kada se pogleda bilo koji aspekt društva, nema jedne jedine stvari koja je bolja sad nego što je bila u vreme ono.

недеља, 27. мај 2012.

Evro iliti na koji način sačuvati vrednost novca

Čisto kao podsetnik sebi - kaže neki nobelovac ekonomista da će evro ili propasti ili će zemlje koje se koriste njime morati da vide inflatornu monetarnu politiku, a to opet znači slabljenje evra. Uzevši u obzir da je do danas NBS potrošila 1 milijardu evra da bi branila dinar, ni dinar ni evro ne očekuje lepa budućnosti. Držanje para na štednji one samo gube vrednost. Treba prebaciti novac u neku sigurniju valutu ili ga investirati. Sigurnija valuta je valjda švajcarski franak. Mada i tu izgleda postoji neka kvaka pošto je odnos eura i švajcarskog franka zakucan na 1.20. Švajcarska je to morala da uradi zato što su njeni proizvodi, zbog jačanja franka u odnosu na euro poskupeli. A jačanje valute je valjda povezano sa stepenom poverenja u tu valutu. Inflacijom novac gubi vrednost. Inflacija dinara je u poslednjih 5 meseci bila 10%, inflacija evra je 2.5%, dolara 2.3% i švajcarskog franka 1%.
Što se tiče štednje, verovatno su i kamate u skladu sa očekivanom inflacijom, tj tamo gde je veća inflacija, bilo bi logično da i kamate budu veće.
Ako bih uključio i kreativno razmišljanje kod sebe, pretpostavljam da bi trebalo razmitriti i kinesku valutu...

Kako sačuvati vrednost novca? Štednja, pretvaranje u drugu valutu, investicije u hartije od vrednosti, investiranje u neki vid osiguranja, investiranje u aktivu. Ovo poslednje me najviše privlači kao ideja, ali ona zahteva i najviše angažmana, ali je definitivno dugoročno najbolja.

петак, 25. мај 2012.

Alternativna socijalna ekonomija

Naslov je skroz interesantan i nekako osvežavajući.

Evo i jednog linka i jedne slike sa tekstom


среда, 23. мај 2012.

Koračanje

Kažu doktori, da je potrebno dnevno iskoračati 10000 koraka i razne gluposti, bolesti će da te zaobiđu. Zato sam ja kupio pedometar iliti uređaj za brojanje broja pređenih koraka.
Malo računice:
1 korak je oko 70cm
10000 koraka je 7000m
Čovek se prosečno kreće 5km/h
To znači da čovek dnevno treba da hoda oko sat i po.

Takođe, za nas koji sedimo beskonačno, nije dobro da odsedimo 150 sati dnevno i onda da u cugu prošetamo tih 7km, nego je potrebno ćešće, tokom radnog vremena ustajati sa stolice nekoliko puta tokom jednog sata. Npr. umesto da šibnemo mejl, odemo do kolege - bolje će biti  i za posao, lakše ćemo se dogovoriti i razumeti i malo ćemo produbiti naš odnos. Višestruka dobit.

Danas od 8h do 15h sam prešao 1039 koraka :-)

субота, 5. мај 2012.

Money for health - health for money

"Man. Because he sacrifices his health in order to make money. Then he sacrifices money to recuperate his health. And then he is so anxious about the future that he does not enjoy the present; the result being that he does not live in the present or the future; he lives as if he is never going to die, and then dies having never really lived."

Ovo sam našao na netu danas. Jako poučno i realno.

четвртак, 3. мај 2012.

Etimologija reči

Ovom temom sam se malo bavio kada sam kao učio nemački po stoti put. I pošto je baba imao rečnik francuskog, dok sam učio nemački, a engleski sam kao već znao, sam pravio tablice reči i onda sam skontao da neke od njih liče.
Onda sam se upitao otkud to, pa se setio onih grupa jezika Indoevrposkih i ne znam još koje sve postoje.
I onda sam skontao da što je reč sličnija, to znači da je bila zajednička za tadašnju malu grupu ljudi, i da se ona kroz milenijume i stotine hiljada godina malo menjala. Npr Sunce, Sun, Sonne, Soleil. Ili npr reč mater, mutter, mother, mere. Novije reči imaju manje sličnosti. Tako da nekako razmišljam da što je reč sličnija u više jezika, to znači da je starija i na osnovu sličnosti reči može se pričati i o zajedničkom poreklu ljudi itd.
Ono što me je začudilo, kako to da reč otac npr ne liči na nemačku reč Vater, ili englesku Father ili francusku Papa. Možda u tim davnim danima se pitanje oca i nije postavljalo, pošto je jednu ženu verovatno više njih oplođavalo, pa se nije ni znalo ko je otac(nije se ni postavljalo pitanje o ocu, pa se otud nije ni razvila zajednička reč).
Ili je možda tadašnja reč za oca bila Tata što se lako poklapa sa Father, Vater ili Papa, ili grči Papas :-)
Čini mi se da, kada bih pohvatao kako su zvučale te reči kada su svi bili jedna grupa ljudi, da bih time stvorio sebi osnovu da naučim sve jezike iz te jezičke grupe. Interesantna ideja?
A takodje, ako se pokupe koje su to reči slične u svim jezicima, možemo otrprilike da znamo o čemu su tadašnji ljudi razgovarali.
I još jedan primer - voda, wather, wasser, ali na francuskom eau? što se kao čita "o" - kakve to veze ima sa voda i ostalim sličnim rečima. A to je morala biti zajednička reč definitivno. Ako su o nečemu pričali ti stari ljudi, onda je voda morala biti u njihovom rečniku. Jako interesantna tema i pitanja.