Himna ljubavi

"Ako jezike čovečije i anđeoske govorim,
a ljubavi nemam,
onda sam kao zvono koje ječi, ili kimval koji zveči.
I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu vjeru da i gore premeštam,
a ljubavi nemam,
ništa sam.
I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam tjelo svoje da se sažeže,
a ljubavi nemam,
ništa mi ne koristi.
Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi.
Ljubav nikad ne prestaje,
dok će proroštva, jezici će zamuknuti, znanje će presušiti.
Jer djelimično znamo, i djelimično prorokujemo; a kada dođe savršeno, onda će prestati je djelimično.
Kad bijah dijete. kao dijete govorah, kao dijete mišljah, kao dijete razmišljah;
a kad sam porastao čovjek, odbacio sam što je djetinjsko. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam djelimično, a onda ću poznati kao što bih poznat. A sad ostaje vjera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav."