уторак, 20. децембар 2011.
Neki drugi svet
Posle druženja sa mojim bivšim cimerom Milanom Mandićem se mi se otvorila jedna misao. A to je da pored poslovnog dela života i načina razmišljanja u tom okruženju i toj kulturi, koja neverovatno uvlači u sebe i teško joj se odupreti postoji i neki drugi svet - da ne kažem svetovi - sa nekim svojim kulturama, ljudima, temama....Jako mi je prijalo isključiti se iz poslovnog stila razmišljanja i pošto Milan tako kvalitetno "besedi" da imam utisak kao da gledam slike, videti slike iz nekog drugog sveta i života.
недеља, 18. децембар 2011.
Mocart 23 klavirski koncert, drugi stav...
http://youtu.be/GFuFOCBNBFA
i jos jedno izvodjenje
http://www.youtube.com/watch?v=9LqdfjZYEVE
i jos jedno izvodjenje
http://www.youtube.com/watch?v=9LqdfjZYEVE
четвртак, 15. децембар 2011.
Uspešna zemlja i društvo
Zadajem samom sebi temu da istražim šta je to što neku zemlju i društvo čini uspešnim, i koji su razlozi višemilenijumskog neuspeha našeg društva i države.
Uvod u ovu temu je problem sa klimom na poslu: zašto je uopšte instalirana klima koja ne može da radi duže od jednog dana a da se ne pokvari, i zašto majstorima treba beskonačan broj izlazaka da bi otklonili kvar.
Uvod u ovu temu je problem sa klimom na poslu: zašto je uopšte instalirana klima koja ne može da radi duže od jednog dana a da se ne pokvari, i zašto majstorima treba beskonačan broj izlazaka da bi otklonili kvar.
среда, 14. децембар 2011.
Srednja wikipedijska
Jedna moja veoma zanimljiva i u pozitivnom smislu interesantna prijateljica, sa veoma živom maštom, obrazovanjem iz koga proizilazi fenomenalno smišljen vokabular, je imala gomilu super-kovanica, od kojih ću ovde sa spomenem samo neke "završio je srednji wikipedijsku", "pročitao je dva članka sa Wikipedije i rukopoložio sebe za eskperta". Fenomenalno...
субота, 12. новембар 2011.
Isidora Sekulić - 10 vekova srpske književnosti
Par rečenica iz predgovora knjige dela Isidore Sekulić:
"U umetnosti ima bazmalo strašna stvar: u umetnosti nema istine do lične istine. I ako nema ličnosti, ništa u umetnosti nije istina..."
"Ako se dobro obrati pažnja, u ma koje istorijsko doba se može uočiti činjenica da su ljudi po nazorima i načinu života stajali u sasvim suprotnim taborima. Duh vremena, to nije nikada mentalitet celine, nego mentalitet jačeg tabora. I danas je tako. Dok jedna polovina sveta, površna i laka, ostaje potpuno van duhovnog života, ne pita za nauku, kulturu i knjigu, u drugoj polovini su obrazovanje, naučnost, stručnost i knjiga uopšte ovladali kako davno nisu."
"U umetnosti ima bazmalo strašna stvar: u umetnosti nema istine do lične istine. I ako nema ličnosti, ništa u umetnosti nije istina..."
"Ako se dobro obrati pažnja, u ma koje istorijsko doba se može uočiti činjenica da su ljudi po nazorima i načinu života stajali u sasvim suprotnim taborima. Duh vremena, to nije nikada mentalitet celine, nego mentalitet jačeg tabora. I danas je tako. Dok jedna polovina sveta, površna i laka, ostaje potpuno van duhovnog života, ne pita za nauku, kulturu i knjigu, u drugoj polovini su obrazovanje, naučnost, stručnost i knjiga uopšte ovladali kako davno nisu."
петак, 4. новембар 2011.
Pronaći sebe ili se prepustiti
Članak sa HBRa i NYTimesa, koji je odlično postavio stvari, i moguća rešenja.
http://blogs.hbr.org/taylor/2011/06/we_is_bigger_than_me.html?cm_sp=blog_flyout-_-taylor-_-we_is_bigger_than_me
http://www.nytimes.com/2011/05/31/opinion/31brooks.html?_r=1
Radi se o tome da u članku kažu da paradigma koja kaže da ću prvo pronaći sebe pa ću onda raditi to što je u skladu sa mnom pogrešna. Alternativa tome je prepuštanje onom sistemu u kome se nađemo, tj. da se oslobodimo "sebe" i da verujemo u nešto izvan sebe. Deluje veoma kao religijsko učenje koje je tačno i korisno, ali nije istinito. I sam naslov kaže WE IS BIGGER THAN ME. Ko može da veruje u ideju koja je izvan njega pronalazi smisao. Nisam siguran da se smisao može pronaći u zatvorenom sistemu. Uvek je potrebno nešto izvan njega što bi validiralo taj sistem. Mislim da se tako nešto zove Gedelova teorema o nepotpunosti. Pročačkao sam malo pa netu i evo šta kaže: "Za bilo koju formalnu teoriju koja potvrđuje osnovne aritmetičke istine, može se konstruisati aritmetičko tvrđenje koje je istinito, ali i nije dokazivo unutar same te teorije."
Tako da mi se čini da su ovi sa HBRa kao centra kapitalizma otkrili toplu vodu, nešto što religije znaju već milinijumima, samo što sada žele da popularišu prepuštanje ideju firme! Kao eto, pronađite svoju suštinu time što ćete se prepustiti ideji firme. Veoma privlačna, ali i veoma opasna ideja. Ništa manje opasno, iz iskustva znam da je i teško, je nevorovati ni u kakvu ideju. Bez ideje nema ni smisla. Sa idejom(ovo kažem sa 36 godina života, verovatno ću naučiti još nešto, pa će mi se možda i mišljenje promeniti ili popraviti) čovek gubi svoju suštinu. Tj. on je i dalje on, ali se udaljava od sebe verom u ideju i podređujući sebe (ili još gore, identifikujući sebe) sa tom idejom.
Ovde se opet načinje pitanje identiteta čoveka, i da li je identitet moguć uopšte bez internalizacije - inkorporiranje ideja u čoveka. Da li uopšte sadašnji čovek moguć bez ideja. Nije. Zato što smo gomilu stvari naučili kada smo bili mali kada nismo mogli da im se odupremo. Mislim da sam pročitao na jednom sajtu je da je dobar znak mudrosti čovekove kada se upita:"Otkud znam to što znam?", što zajedno sa tvrđenjem da je autentična osoba ona koja ne živi reaktivno, tj. ne ponaša sa na isti stimulus na isti način, nego ima slobodu izbora svoje reakcije, znači da je ta osoba slobodna.
Lakše je verovati u ideju(čak i u ideju Boga) i na taj način "osmisliti" život, ali sam siguran da postoji i neki drugi način njegovog osmišljavanja. Ne znam na žalost koji...I kako bih mogao da tvrdim, ili iznađem rešenje, koje bi reklo da je smisao bez verovanja u neku ideju moguć. Opet pitanje, šta ostane od čoveka, kada bi odbacio sva svoja parcijalna verovanja i parcijalna znanja - ideje. Ima li nešto u njemu bez ideje i bez znanja....
Toliko pitanja i zamršenih rečenica. Voleo bih kada bih umeo da nekako negde formalizujem svoje misli, da bih mogao da na njima nadograđujem svoja razmišljanja. Ne znam gde bih to i kako mogao da uradim.
http://blogs.hbr.org/taylor/2011/06/we_is_bigger_than_me.html?cm_sp=blog_flyout-_-taylor-_-we_is_bigger_than_me
http://www.nytimes.com/2011/05/31/opinion/31brooks.html?_r=1
Radi se o tome da u članku kažu da paradigma koja kaže da ću prvo pronaći sebe pa ću onda raditi to što je u skladu sa mnom pogrešna. Alternativa tome je prepuštanje onom sistemu u kome se nađemo, tj. da se oslobodimo "sebe" i da verujemo u nešto izvan sebe. Deluje veoma kao religijsko učenje koje je tačno i korisno, ali nije istinito. I sam naslov kaže WE IS BIGGER THAN ME. Ko može da veruje u ideju koja je izvan njega pronalazi smisao. Nisam siguran da se smisao može pronaći u zatvorenom sistemu. Uvek je potrebno nešto izvan njega što bi validiralo taj sistem. Mislim da se tako nešto zove Gedelova teorema o nepotpunosti. Pročačkao sam malo pa netu i evo šta kaže: "Za bilo koju formalnu teoriju koja potvrđuje osnovne aritmetičke istine, može se konstruisati aritmetičko tvrđenje koje je istinito, ali i nije dokazivo unutar same te teorije."
Tako da mi se čini da su ovi sa HBRa kao centra kapitalizma otkrili toplu vodu, nešto što religije znaju već milinijumima, samo što sada žele da popularišu prepuštanje ideju firme! Kao eto, pronađite svoju suštinu time što ćete se prepustiti ideji firme. Veoma privlačna, ali i veoma opasna ideja. Ništa manje opasno, iz iskustva znam da je i teško, je nevorovati ni u kakvu ideju. Bez ideje nema ni smisla. Sa idejom(ovo kažem sa 36 godina života, verovatno ću naučiti još nešto, pa će mi se možda i mišljenje promeniti ili popraviti) čovek gubi svoju suštinu. Tj. on je i dalje on, ali se udaljava od sebe verom u ideju i podređujući sebe (ili još gore, identifikujući sebe) sa tom idejom.
Ovde se opet načinje pitanje identiteta čoveka, i da li je identitet moguć uopšte bez internalizacije - inkorporiranje ideja u čoveka. Da li uopšte sadašnji čovek moguć bez ideja. Nije. Zato što smo gomilu stvari naučili kada smo bili mali kada nismo mogli da im se odupremo. Mislim da sam pročitao na jednom sajtu je da je dobar znak mudrosti čovekove kada se upita:"Otkud znam to što znam?", što zajedno sa tvrđenjem da je autentična osoba ona koja ne živi reaktivno, tj. ne ponaša sa na isti stimulus na isti način, nego ima slobodu izbora svoje reakcije, znači da je ta osoba slobodna.
Lakše je verovati u ideju(čak i u ideju Boga) i na taj način "osmisliti" život, ali sam siguran da postoji i neki drugi način njegovog osmišljavanja. Ne znam na žalost koji...I kako bih mogao da tvrdim, ili iznađem rešenje, koje bi reklo da je smisao bez verovanja u neku ideju moguć. Opet pitanje, šta ostane od čoveka, kada bi odbacio sva svoja parcijalna verovanja i parcijalna znanja - ideje. Ima li nešto u njemu bez ideje i bez znanja....
Toliko pitanja i zamršenih rečenica. Voleo bih kada bih umeo da nekako negde formalizujem svoje misli, da bih mogao da na njima nadograđujem svoja razmišljanja. Ne znam gde bih to i kako mogao da uradim.
среда, 2. новембар 2011.
2 posta sa HBRa o odrzavanju radne i zivotne kondicije
Jedan o poslu i zdravlju:
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/11/four-destructive-myths-most-co.html
Jedan o zdravlju:
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/10/the-core-rhythem-weve-lost.html
I jedan koji moze da se koristi u situaciji sa teškim ljudima:
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/10/the-secret-to-dealing-with-dif.html
(i to ima efekta na zdravlje :-)
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/11/four-destructive-myths-most-co.html
Jedan o zdravlju:
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/10/the-core-rhythem-weve-lost.html
I jedan koji moze da se koristi u situaciji sa teškim ljudima:
http://blogs.hbr.org/schwartz/2011/10/the-secret-to-dealing-with-dif.html
(i to ima efekta na zdravlje :-)
Пријавите се на:
Постови (Atom)