Ponekad mi je teško prihvatiti jednostavno rešenje za neki problem koji me je dugo vremena mučio...kao da na taj način, ako bih ga prihvatio (to jednostavno rešenje) rekao - koja si ti budala, kada si se mučio toliko godina, a rešenje je bilo tako jednostavno. Ili verzija 2 ove izjave "Kakva si ti jednostavna osoba (da ne kažem glupa!) kada je tvoj problem moguće rešiti tako jednostavnim rešenjem?".. I onda da ne bih ispao glup, jednostavan, nesofisticiran, imam tendenciju da kažem sebi:"Znaš, ja sam jako sofisticiran i na mene neće delovati to jednostavno rešenje, pa stoga neću ni da ga pokušavam. Daj da idemo sa onim složenim, sofisticiranim rešenjima (koja neće rešiti problem), ali koji će potvrditi moju jedinstvenost, sofisticiranost, složenost, slojevitost, specijalnost (niko kao JA!!)"....
Ali sam sad makar postao svestan te zamke koju postavljam sebi - i koristiću jednostavna rešenja!!!
Нема коментара:
Постави коментар