Danas sam poludeo na novi telefon koji sam dobio - poslovni, pošto je starom istekao ugovor. Pametni, android based telefon!!!! Ono što me je najviše iznerviralo je to što ne postoji logout dugme!!! Skoro ni jedna aplikacija ga nema!! Sad najobičnija glupa stvar koja treba kratkoročno da odradi neki posao smatra da treba da bude servis koji će da trči u pozadini!!! Naći logout na Messindžeru - ne može, naći na Skajpu - ne može. Odvratno....Po meni je to odvratan potez tvoraca aplikacija, rekao bih da je to silovanje - aplikativno silovanje, gde ne možeš da kažeš - sad je dosta. Muka mi je od toga. Onda moram da idem i da ubijam aplikaciju, ali i to nisam baš siguran da je odradilo posao, pošto, za razliku od starog android telefona koji sam imao, ne postoji lista aplikacija koje trenutno trče. Onda se skine neka Task Manager aplikacija, koja to kao prikaže, koja takođe nema logout dugme!!! Dođe mi da ga zavitlim kroz prozor.
среда, 20. децембар 2017.
понедељак, 18. децембар 2017.
Moć nemoćnog
Moć. Mogućnost da se nešto uradi.
Recimo, neko nema moć, na neki način je dobije, i onda reši da je upotrebi za nešto.
Po meni je već sam čin upotrebe moći, u kojegod svrhe ta moć bila upotrebljena, već zloupotreba moći. Da moć ne bi bila zloupotrebljena, ona mora biti tako korištana da ne propagira izvor te moći i\ili ideje koje taj izvor podržava. Evo jednog primera koji mi pada na pamet.
Crkva je u komunizmu, po meni, bila "čistija" nego što je danas, u duhovnom smislu.
Danas je crkvi vraćena zemlja, zgrade itd, i sad se crkva obnavlja. U jednom momentu neće imati šta da obnavlja, pa će rešiti da propagira svoje ideje. Onda će se crkva upitati, sad kad imamo moć da nešto uradimo, šta bi to moglo da bude? Pa će recimo da odabere ili formira političku partiju koju će moći da finansira i da ta partija zastupa njene interese. I eto zloupotrebe moći. Čim krenu da se zastupaju partikularni interesi jedne ideje. Zato je jedino čista moć - moć nemoćnog - kao crkva u komunizmu - moć, koja je po meni, dozvoljena da se upotrebljava.
Tako da bih rekao, ali više po osećaju nego što sam duboko promislio o tome - da je sam čin upotrebe moći, već zloupotreba moći.
Recimo, neko nema moć, na neki način je dobije, i onda reši da je upotrebi za nešto.
Po meni je već sam čin upotrebe moći, u kojegod svrhe ta moć bila upotrebljena, već zloupotreba moći. Da moć ne bi bila zloupotrebljena, ona mora biti tako korištana da ne propagira izvor te moći i\ili ideje koje taj izvor podržava. Evo jednog primera koji mi pada na pamet.
Crkva je u komunizmu, po meni, bila "čistija" nego što je danas, u duhovnom smislu.
Danas je crkvi vraćena zemlja, zgrade itd, i sad se crkva obnavlja. U jednom momentu neće imati šta da obnavlja, pa će rešiti da propagira svoje ideje. Onda će se crkva upitati, sad kad imamo moć da nešto uradimo, šta bi to moglo da bude? Pa će recimo da odabere ili formira političku partiju koju će moći da finansira i da ta partija zastupa njene interese. I eto zloupotrebe moći. Čim krenu da se zastupaju partikularni interesi jedne ideje. Zato je jedino čista moć - moć nemoćnog - kao crkva u komunizmu - moć, koja je po meni, dozvoljena da se upotrebljava.
Tako da bih rekao, ali više po osećaju nego što sam duboko promislio o tome - da je sam čin upotrebe moći, već zloupotreba moći.
Пријавите се на:
Постови (Atom)