понедељак, 19. децембар 2016.

How to learn goodness?

After looking Godfather 3 movie, I've asked myself - how someone can learn goodness. How to learn (improve) Your goodness? There are millions on articles, publications, books on the theme - How to be something(successful, rich, famous, etc), but when I've tried googling, I could not found any satisfactory answer to this subject.
There are many answers which are related to God, spiritual world, etc. but I could not found any good source which is connected with the "normal" humans, such as these, existing, "improvement" books are connected. I can not believe that goodness is something which necessarily needs to be connected with  something very abstract.
I also do not trust into goodness as a gesture which should help my self-esteem. Yes, good gestures are improving mood. But I do not think about that - because that goodness, even it has some benefits for the person who receives that goodness, can be (but maybe not?) driven by selfish act of wanting to feel good.
I also do not speak about that someone is thinking that he is good, but never express that goodness. This also can be said about love - is love without expression love or not?
I do not think about goodness from social perspective.
I do not think about goodness as a rational decision - even it can be - and which can benefit the world.
I want that these goodness is from person, to be natural, physical, that can be felt, but not in artificial way.
Is goodness emotion?
When I could be able to choose one important thing for me in life, that certainly could be that I become emanation of goodness - whatever it would look like. I am imaging this "feature" recognized and manifested as some physical feature - eye color, or height - something that can be seen, and something which can be felt, and something which can help (transform) other people just from the energy this goodness ("feature"?) is radiating.
I would like that this subject is not so heavily mystified.

Maybe, but just maybe, this "feature" of goodness is something which is still in its initial, baby phase, so we (I?) will need to do what can be done in that phase, as much "physical" or artificial, it could looked like, and by practicing all before mentioned ways of artificial - or better say - partial, goodness expression, I can become Master of Goodness?

Why I would like to be that - since for me, it is only valid life goal - since only goodness as a state of person, and goodness as an expression towards other or world - is good. Good to feel, and good to get. It does not require any prize for its expression, since its existence is prize itself.

четвртак, 15. децембар 2016.

5 minute exercise for immediate blue mood (depression) relief

This is one simple exercise which helped me improving my mood almost instantly.

Just stop thinking.

In order to succeed in that - just start looking at something, for example, through window, and start looking at the tree. But just look at it, do not allow Your brain to start making words about tree, leafs, etc. Once when it starts, move Your attention to some other object - grass, and just look at it. Do not think about grass, leave You brain empty. Continue this process as much as You want. Just do not think. Do not look at anything which has words written on it, since Your brain will "automatically" start to read them. As much the observation object is abstract, that is better.

This is not a cure for blue mood (depression), which can have different causes, and which can need some deeper therapy, but this exercise is here just to help You overcome sudden decline of Your mood, to help you temporarily.

Please comment about You experiences.

четвртак, 8. децембар 2016.

Inherited personality

"We know from twin and family studies that our personality is to a large degree – probably around 40 per cent – inherited."

Pol Sezan i LinkedIn

Gledanje slika Pola Sezana mi mnogo više prija nego gledanje LinkedIn-a! Upitao sam se zašto to? Ne znam koji je, i da li postoji, univerzalan odgovor, ali mislim da mi se više dopadaju slike Pola Sezana, zato što one oslikavaju jedan autentični doživljaj još autentičnije prirode, dok LinkedIn predstavlja poruke hodajućih mrtvaca koji prenose socijalno prihvatljive i poruke za koje im je neko platio da prenesu, ili poruke koje pokušavaju mrtvome da daju život. Znači LinkedIn je groblje u odnosu na Pola Sezana...I ja imam nalog na LinkedIn-u. 

Skript

Skript je termin u Transakcionoj Analizi - TA. Necu sad pisati kako nastaje, koje su njegove karakteristike, vrste, pojavne manifestacije, posledice, igre itd. To su sve jako interesantne teme kojima se bavim u poslednje vreme - čitajući, razmišljajući i posmatrajući sebe, svoje postupke, emocije i razmišljanja kroz teoriju skripta.

Ono što hoću da napišem, a vezano za skript je sledeća opservacija\zaključak:"Ono što mislim da jeste je u stvari ono što mi se najviše dešavalo u životu, i to je ono što najviše vidim oko sebe u životu. A da bi dobili strouk(psihološku nagradu) i kao posledicu te nagrade učvrstili script, mi u životu pronalazimo najviše onih stvari za koje verujemo da su tačne. A to znači da slika koju imaš o sebi i svetu u stvari privlači najviše onih stvari koje se uklapaju u tu sliku, zato što stvari koje se ne uklapaju odbacujemo, pošto ih ne vidimo. Dakle, posledica je da mi tokom života samo učvršćujemo ono u šta verujemo.
Možemo da gledamo i od nazad - ako ne znamo u šta verujemo - možemo da vidimo šta je to što nam se dešava, kako percipiramo svet, ljude i sebe. Pa onda jedan korak u nazad, na osnovu te analize možemo da utvrdimo koja su nam verovanja. Pa onda korak napred - da pokušamo, ako nismo zadovoljni ni rezultatima (posledicama) verovanja a ni samim uverenjima, da radimo na promeni istih. To znači da moramo da uložimo svestan način da svet, druge i sebe primećujem na način na koji nisam navikao, tj. na van-scriptni način, a to nas dovodi do slobode i izbora. To nam omogućava da mislimo i radimo onako kako želimo a ne onako kako moramo. Problem u ovome je krenuti dobijati stroukove (psihološke nagrade) za ponašanje koje nije bilo stroukovano. To je proces izgradnje, koji ne ide lako i zahteva svesno ulaganje energije. Delovaće veštački, neke interne psihološke strukture će se buniti protiv toga, govoriće razne stvari(interni Kritikujući Roditelj ). Ali će nagrada stići iz interne strukture koja je zainteresovana za promenu - najčešće dete. I uvežbavanjem novih izbora, mi u stvari prestajemo da robujemo scriptu, tj. prestajemo da budemo roboti koji na impuls uvek odreaguju istom reakcijom."

понедељак, 5. децембар 2016.

Trust

I like this image.

It seems that Trust is more Character then Competence, but Trust requires competence. 

понедељак, 28. новембар 2016.

Problem solving by changing context

"Often, a problem that at first seemed impossible was eventually solved by changing its context."

Pronasao ovo u tekstu:

http://www.htius.com/Articles/r12ham.pdf

Veoma interesantno za razmisliti - šta to znači da se problemu promeni kontekst.

петак, 28. октобар 2016.

Iskusenje, blacklist, b92 i blic

Upravo sam black listovao (ubacio u hosts fajl) sajtove b92.net i blic.rs - gomila napadnih reklama, vesti koje ne sluze informisanju nego paljenju mase. Odvratno. A ja sam po navici, jos dok je b92 bio informativna kuca, isao na taj sajt i svaki put se nervirao. Takodje sam izbrisao i iz mobilnog telefona. Iskoristio sam savet dat u knjizi Snaga volje kao instinkt - skloniti iz vidokruga (mogucnosti pristupa) onoga cega hoces da se otarasis. Primer flase Koka Kole u kuhinji, u prodavnici ili na stolu gde sedim 8 sati i gledam u nju. I ne uvedi nas u iskusenje, no izbavi nas od zloga. Amin.

недеља, 2. октобар 2016.

Početak proučavanja Kjerkegor Sorena

Pesimizam - stoička rezignacija - optimizam.

субота, 1. октобар 2016.

Strah, poltronstvo, nesloboda

Sistem zasnovan na strahu i poltronstvu <=> nesloboda, ne moze da stvori nista dobro ni vredno.

четвртак, 15. септембар 2016.

Digital experience

"They encourage product managers to think about digital experiences rather than discrete applications or components." - from McKinsey article.

This "digital experience" became important for me since I am currently working in game and entertainment industry. Then I understood how this experience is important.

четвртак, 19. мај 2016.

Gustav Mahler on tradition

“Tradition is not the worship of ashes, but the preservation of fire.”

уторак, 17. мај 2016.

Vision of life

"Have a vision of life that inspires you, then try every day to grow closer to the fulfillment of that vision."
Deepak Chopra

среда, 13. април 2016.

Račun za struju i posledice analize istog

Danas sam se malo udubio u račun za struju, i naišao na informaciju da mi plaćamo 7.5% akcizu na struju. To znači da mi na osnovu računa za struju, dajemo državi, ne EPSu, 7.5%. I to nije sve, nego se na akcizu plati još i PDV od 20%.

Očekivao sam da se akciza plaća na luksuz, a izgleda da je kod nas struja luksuz.

Ali ono što me suštinski muči je dublje pitanje - zašto bih ja plaćao tuđe dugove? Da li bih ja pristao, čisto da napravim analogiju, da plaćam kredit neke osoba koja ga je uzela, potrošila ga na gluposti, i onda meni, koji nemam nikakve veze sa tim kreditom, neko naloži da ja treba da otplaćujem taj kredit? Naravno da ne bih, sem ako bih naravno morao, pod prisilom, kao što sada radim.

Da se vratim na državu - ova država je pravila katastrofalno loše poteze. Ne računam ovde one iznuđene (mada se i o njima vredi raspravljati) nego o potezima tipa ratova u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni, Kosovu. NATO bombardovanje, odlučivanje za Jugoslaviju, komunizam... i još puno drugih. Nesprovođenje suštinskih promena koje bi na neki način ozdravile ovu državu, i sprovođenje onih stvari koji državi štete.

I sada svi mi plaćamo sve greške koje je ta država napravila i još uvek ih pravi, Ja nemam osećaj da sam ja doprineo bilo kojoj od tih loših stvari koje je država uradila ili nije uradila i onda ne shvatam zašto bih ja pokrivao njene promašaje?

Da li je to princip socijalne države???? Da li socijalna država znači da se plaćaju oni koji prave gluposti, ili ne rade prave stvari? Da li socijalna država znači da ja treba da pokrivam svojim radom, vremenom, trudom, energijom, voljom propale projekte i zamisli, planove, debilne izbore i odluke? Ne, meni to ne liči na socijalnu državu. Meni liči na to da država očekuje da neko podržava i finansira njenu glupost i nesposobnost.

Pokušavam da pravim analogiju sa porodicom, firmom, nekom širom ali emotivno bližom zajednicom nego što je država i pitam se koja bi to granica bila kada bih odustao od pokušaja pomaganja i spasavanja? I da li bih odustao kada bih video neki napredak, a da li bih odustao kada bih video da jedino što uspevam je neki minimun, i veliko iscrpljivanje, bez nade i zadovoljstva za sebe? I da li je uopšte adekvatno praviti analogiju države i porodice, pogotovo ako država pokazuje značajne elemete kriminalnog ponašanja, ili možda adekvatnije, da radi protiv svojih građana - podmetanje pod NATO bombe je odličan primer?

I na kraju pitanje - da li hoću da živim u takvoj državi, i kad prestaje ta ljubav, patriotizam, navika, šta li je to već što me drži ovde, da bih mogao da odem? Tačnije, koje je smisao živeti u propaloj državi?

четвртак, 24. март 2016.

How should You take care about critical infrastructure?


Currently, I am involved into taking over some software product. This software product consists of several integrated systems, where every system has its own owner. One system is built and maintained in USA, another in Italy, third in Ukraine, forth in India, etc. All these systems are gathered by fifth, international company, who is in charge of installing and running these systems for more clients. So they are having integration, deployment and operation role. Client only have its own customer support, marketing, finance and management roles.
So, development is done by 4 companies, integration, deployment and operations by 1 company, and usage of this software by one company.
This company which is heavily dependent of this software is not able to run, install, maintain this software by its own - it is 100% dependent of the service provider - its critical infrastructure = its life is in the hands of other, service provider company, which is quite scary for me, if I am the client. If I am service provided (middle company, middle man) I would be in very comfortable position, since I know that client knows that he is totally dependent on me, so I would be in position to take very big advantage on him.
Without "middle man" company, client even does not know how to start system, where are the servers, credentials etc. I presume that there are some legal rules which are not allowing "middle man" to strand client. So there are many issues regarding normal operations to be discussed. For example, how much "middle man" knows about Your business, what would "middle man" do if some of system in product fails etc.
What I am interested in thinking about is to think about not-normal, critical, and rare cases, where client's critical infrastructure is downed by some accident? And if client is in some problem with his "middle man", he even does not know how to run critical part of its system! So, as a minimum, critical part of client infrastructure should be in a responsibility of client - client needs to be able to run its critical resources without any other party. And this is especially true for really critical systems - power utilities, hospitals, nuclear plants, plains.. When I was writing this  I was thinking that there are more and more "critical infrastructure" things. For example, motor highway, big shopping mall, railroad networks, trains, etc. So, there are more and more these things, and there is increased demand for "middle man" service providers, who are going to maintain and observe these critical infrastructures. And also, there is also increased number of "weak" points where some of this critical infrastructures can be hit which can  cause terrible outcomes - number of "critical infrastructures" is increasing, and "critical infrastructure" becomes more and more complex. And since that is probably known to business people, there will be increased offer of "critical infrastructure" maintainers, observers and guardians. Some of them will not be serious enough, or will not be properly motivated, or not skilled enough, or the "critical infrastructure" system is so complex, that the existence of "critical infrastructure" guardians is not going to decrease the scope of the problem, but even to increase it.
So, what is the answer to this issue? Parallel "critical infrastructure system" which could be used when main system is down? How would business look at that parallel system? Since it is not used often, or maybe never, and it requires maintenance and observation, it will looks like additional cost without benefit!
What to do and how protect critical infrastructure? Very serious and with every day, more and more important question.

What I can be quite sure is that this problem and its occurrences and different malfunctions of critical infrastructures are going to increase in next years and decades, and that is for sure.   

недеља, 7. фебруар 2016.

Ko je mudar?

Da li je mudrost opšta ili individualna kategorija? Postoji li uopšte neko ko je mudar "in general" i ko je mudar u nekim pojedinim oblastima?

Hajde da prepostavim da se radi o mudrosti "in general". Kakva bi bila ta osoba za koju bi moglo da se kaže da je mudra? Kako se uopšte definiše mudrost? Prvo što mi pada na pamet je "mudar kao lisica". Ako se na taj način posmtatra mudrost, onda se pod njome podrazumeva neko ko ostvari svoj cilj, na neoubičajeni i neočekivani način, uz upotrebu onoga što je dato, negde na samoj granici morala, zakona i umetnosti. Slika, kako lisica odlazi nepovređena iz kokošarnika, zadovoljno noseći plen u zubima.

"Mudar kao car Solomon". Ne znam puno o caru Solomonu, nisam se nešto preterano zanima za njega, ali ono što znam je da je bio - car :-) Takođe znam da je donosio mudre odluke (kakve su to?) i donosio mudre (pravedne?) sudove.

Da li se mudrost meri količinom dobrobiti koja ona donosi mudrom čoveku, da li se meri količinom dobrobiti koju donosi svojoj okolini, ljudima, da li se meri zadovoljstvom mudrog čoveka, što je, jel, eto, mudar, ili iz mudrosti proizilazi neka popularnost tog čoveka? Ovo sa popularnošću mi se najmanje sviđa, pošto uključuje priznanje od ne baš mudrih ljudi. Ili je upravo to možda odgovor - mudar pomaže manje mudrima?

Da li je mudrost nešto što se tiče samo pojedinca ili je to nešto što prevazilazi čoveka? Da li je mudar čovek koji sedi između četiri zida i misli neku svoju mudrost, koliko god ona bila ispravna, mirna, srećna? Da li je monah, čak i onaj najpribližniji bogu mudar? Da li je mudar onaj koga slušaju i prate milioni ljudi(Mahatma Gandi?) Da li može umeren čovek, negde između monaha i mudrog vođe (nešto mi je neprijatno napisati reč - vođa, ali o tome ću u nekom drugom blogu), da bude mudar? Jel mudar onaj, što živi po kulturnim pravilima, civilizacijskim obrascima, ide na posao, kao radnik, kao šef, kao gazda, kao umetnik, kao freelancer? Jesam li ja mudar, iako priznajem okvire realnosti? Da li mudar čovek priznaje realnost ili je kreira?

Zašto je ovo pitanje uopšte i bitno? Meni je bitno pošto sam ja, dok sam još bio mali, hteo da budem mudar, a da ne znam šta to znači. I danas mi je to bitno, a i dalje ne znam šta to znači. Sve do sada ponuđene kategorije "mudrosti" koje sam video mi se ne dopadaju - uspešan poslodavac, uspešan biznismen, uspešan umetnik, uspešan vođa, uspešan radnik, uspešan filozof, uspešan pisac, uspešan pekar, uspešan govornik, uspešan monah. Da li je uspeh nužan radi postizanja mudrosti? Izmiče mi pokušaj definisanja šta uopšte mudrost znači i zašto je ona bitna i zašto je poželjna.

Najpribližnija osoba koju ja znam (video je, pročitao nešto) tom nekom nedefinisanom pojmu mudrosti je Vladeta Jerotić. Da probam njega da opišem, pa da vidim iz njegovog primera šta bi to mogla da bude mudrost? Skup ekstrema koji nisu ekstremi - sve, a da ne postoji dominantna kategorija. Npr. veoma obrazovan u svetovnim naukama, a veruje u Boga. Ima puno slušalaca i pratilaca, ali se ne gordi i nije egoističan. Ne govori nekome šta da radi, ali ga navodi da razmišlja o bitnim pitanjima, ukazuje mu na pitanja. Puno putovao i video, ali opet živi u Srbiji sa svojim narodom. Radi puno, ali i uživa. Voli ljude, a voli i sebe, Razmišlja o smrti, a može da se smeje.

Čak i da ove osobine ne predstavljaju komplet idela mudrosti, imati na neki način sve to je već puno, da na kažem za veliku većinu ljudi ne samo nedostižno, nego i neprepoznato.

Nedostaje mi jako više uzora mudrosti...