How can I learn from all people?

Currently, I am in Dundalk, Ireland. Business trip, where my job was to upgrade one Oracle 7 TB database from one hardware to another with minimum downtime. With some difficulties, and problems, I successfully solved, with the help from other team members, the project is successful.

Now I am setting in the office, monitoring old database on new hardware, and this question came to my mind.

I am surrounded by many new people, all of them from different technical (and historical) backgrounds. And I am sure that they have lots of interesting things to say, but I was always shy. How should I approach them, and ask them to share some of their knowledge with me? They know me only for couple of days, I did not even remember all their names! Also, I would be in position to try to understand their Irish accent.

So, I do not have an answer to the question, how to approach these people. Something to work on.  

Putovanje kao pokušaj samospoznaje

Juče sam krenuo da čitam knjigu Dr. Lazara Trivunovića "JA ili ja, ko sam ja?". Jedno od današnjih razmišljanja na tu temu je pitanje(opet pitanje, a ne odgovor), zašto se putovanje koristi kao sredstvo samospoznaje, i da li to mora nužno da bude putovanje ili to može da bude neki drugi vid aktivnosti?

Putovanje je verovatno "najstandarniji" metod. Ali, šta se to desi na putovanju, a što nemamo u običnom životu, tj. na putu od kuće do škole, posla, što dovodi do samospoznaje?

Nekoliko stvari mi je palo na pamet:

1. Na putu kojim nismo išli nam se dešavaju razne situacije na koje nismo navikli. Te situacije zahtevaju od nas da naučimo da ih obradimo.
2. Dešavaju se problemi koje ne znamo unapred kako da rešimo, tako da moramo da pronađemo način kako da to uradimo. To zahteva od nas brzo učenje, snalaženje, a samim tim i rast.
3. Verovatno dođe do toga da moramo neke stvari da istrpimo.
4. Jedan od faktora koji mi se čini da ima najveću težinu je "drobljenje" ega. Pod time podrazumevam da pristup i boravak u različitim situacijama tera ego da odstupi od svoje (moje?) zapadno-mehanicističke-goal oriented-JA orijentacije (i prirode) i da shvati da postoje različiti mogući pogledi na svet. Prisustvo u drugoj kulturi i civilizaciji pomaže slabljenju egocentričnog ega...

Da li je moguće naći zamenu putovanju kao sredstvu samospoznaje? To su sigurno situacije gde čovek mora da zastane, zapita se nad svojim životom, i promeni neko uverenje. To verovatno moraju da budu pozitivne i negativne stresne(traumatične?) situacije, gde čovek uviđa da njegov stari interni poredak više ne radi posao i da je potrebno preispitivanje(preumljenje?).

Ne verujem da je moguća samospoznaja čisto kontemplativnim metodama. Mislim da je situacija u kojoj se nešto dešava nužan uslov.

Naravno, ako nije dovoljno jasno, ovde pod putovanjem podrazumevam ne odlazak na more, ili na skijanje, negde gde ego ne da neće biti izazvan, nego čak suprotno, pojačavan, nego na takva mesta koja su suprotna ego-očekivanom kulturnom i civilizacijskom, trendy, obrascu.