Interesatna i rekao bih česta situaciju. Nešto se odigralo onako kako nismo hteli niti zamišljali i sad je pitanje šta raditi. Da li da se trudim da tu stvar guram da ona krene da izgleda onako kako sam je ja zamislio da treba da bude ili da se prilagodim tj. da prihvatim to kao deo nove realnosti i da u buduće aktivnosti uključim i tu činjenicu? Mislim da ovde može da pomogne ovo što sam pročitao iz knjige Clayton Christiansena How will You measure Your life? gde kaže da je potrebno ispitati validnost ključnih pretpostavki koje mogu da utiču na neku stvar. To znači da treba prvo detektovati ključne pretpostavke i onda uraditi validaciju modela da se vidi šta će se desiti ako te ključne pretpostavke nisu zadovoljene.
Tako da mogu da izvalidiram i ovu stvar sa kojom se borim. Ona nije toliko bitna (sem što je moj ego ostao nezadovoljen, tj. nije dobio potvrdu da je u pravu), ali njena vrednost nije tolika da bih trebao na osnovu nje da menjam ono što bi Clayton nazvao "deliberate strategy". Pametno razmišljanje(moram malo i ego da nahranim, mada bi se Ekart Tole bunio protiv toga).
Ovo ne znači da sam ja spreman da pređem preko svojih životnih principa ali ova stvar se ne kosi sa njima, tako da neću insistirati na njoj, za račun veće priče.
Tako da mogu da izvalidiram i ovu stvar sa kojom se borim. Ona nije toliko bitna (sem što je moj ego ostao nezadovoljen, tj. nije dobio potvrdu da je u pravu), ali njena vrednost nije tolika da bih trebao na osnovu nje da menjam ono što bi Clayton nazvao "deliberate strategy". Pametno razmišljanje(moram malo i ego da nahranim, mada bi se Ekart Tole bunio protiv toga).
Ovo ne znači da sam ja spreman da pređem preko svojih životnih principa ali ova stvar se ne kosi sa njima, tako da neću insistirati na njoj, za račun veće priče.
Нема коментара:
Постави коментар