Jedno moje pisanije tokom mog rada na spoznaji i smislu.
Sustina/Smisao
Koji je to skup stvari koje čovek treba da uradi/odradi/bude u životu da bi mogao da kaže da je živeo dobar život?
Da bi to moglo da se utvrdi, potrebno je definisati parametre koji bi poslužili kao kriterijum odabira.
Možda čak pre da se definišu pitanja čiji bi odgovori dali kriterijume po kojim se meri "suština". Jer definisanjem pitanja tj. kriterijuma, već smo omeđili prostor u kome ćemo i naći odgovor na to pitanje.
1. da li je to jedinstveno za sve ljude ili svako ima svoju suštinu?
2. da li je to nešto što je kratkoročno ili dugoročno?
3. koje su to osobine suštine? Koje uslove treba da ispunjava suština?
4. pod kojim uslovima postoji suština? Da li se može reći da je smisleno/suštinki samo ako je bezvremeno?
5. da li stvar koja je vremenski ograničena može da bude suštinska? Ripple efekat? Talas koji se prenosi kroz vreme?
6. da li je ono čime se bavimo tj. ono od čega živimo baš tako jako bitno da bi na to provodili svoje vreme?
7. šta je to na što bi bilo dobro provoditi ovo zemaljsko vreme?
8. da li životni aksiomi, naša polazna uverenja, verovanja, ubeđenja, predrasude utiču na definiciju smisla? (tipa verovanje u Boga itd).
9. ako nema čvrste aksiomatske polazne osnove da li to znači i da bi rešenje suštinskog pitanja trebalo da je razlicito za sve ljude?
10. da li naučne analize npr. Maslovljeva piramida motiva mogu da posluže kao polazna tačka za definisanje aksimatske polazne osnove.
11. Šta još, sem motiva, čini čoveka?
12. Značaj genetike, i činjenice da je ljudska vrsta stara vec milionima godina. Šta je rezultat milionske starosti ljudske vrste? Da li to treba da udje u definiciju aksimoatske polazne osnove?
13. Potrebno je definisati željeno stanje i početno stanje - željeno da bi znali kuda idema a početno da znamo koje breme nosimo sa sobom.
14. da li je moguće usvojiti potpuni 3rd party pogled na ovu problematiku, tj. posmatrati ovaj problem sa pozicije koja nije opterećena znanjima, predrasudama, verovanjima. Dobar način za proveru predrasuda i verovanja je da se upitamo - odakle to znam. Ako ne znam odgovor i ne pronalazim način da to sebi objasnim, onda je stvar vredna preispitivanja ili makar smanjenja ponderišućeg faktora.
15. da li radost i uživanje u životu može da se uzme kao cilj življenja? Ako je tako da li odrasla osoba može da ima te stvari/misli/aktivnosti/odnose koji joj pričinjavaju zadovoljstvo? Da li radoznalost može da bude smisao? Da li dečije nepomućeno stanje moze da bude smisao, tj. ono osećanje besmrtnosti života, koje smo imali kad smo bili mali?
16. da li postoji zajednički imenilac iz svih filozofija i religija koji bi mogao predstavljati neku univerzalnu osnovu za smisleni ljudski život?
Zaključak - jedina mera stvari moze da bude čovek pojedinac sa svojim jedinstvenim osobinama, kulturom, znanjem, emocijama i svim ostalim parametrima. Ne postoji univerzalni odgovor koji bi se mogao primniti na sve ljude.
Svako mora za sebe da pronadje svoju meru i da bude spreman da se menja. Ovo ne znači da je ok da neko misli da on treba da bude 100% u pravu, ali znaci da mora da se drži sebe i svojih(promenljivih) merila. Do ovog sam dosao napornim radom plus slucajni dogadjaji.
Kada sam to usvojio, život mi je postao lakši, ali nisam prestao da istražujem, ali makar imam za šta da se uhvatim(za sebe!).
Dodatak od 16.3.2014.
Iz knjige Društvena životinja Dejvida Bruksa, intepretacija životne filozofije Viktora Frankla:
"besplodni su pokušaji da se razmišlja apstraktno o tome šta život uopšteno znači. Značenje čovekovog života raspoznatljivo je jedino u specifičnim okolnostima njegovog ličnog, specifičnog života."
Sustina/Smisao
Koji je to skup stvari koje čovek treba da uradi/odradi/bude u životu da bi mogao da kaže da je živeo dobar život?
Da bi to moglo da se utvrdi, potrebno je definisati parametre koji bi poslužili kao kriterijum odabira.
Možda čak pre da se definišu pitanja čiji bi odgovori dali kriterijume po kojim se meri "suština". Jer definisanjem pitanja tj. kriterijuma, već smo omeđili prostor u kome ćemo i naći odgovor na to pitanje.
1. da li je to jedinstveno za sve ljude ili svako ima svoju suštinu?
2. da li je to nešto što je kratkoročno ili dugoročno?
3. koje su to osobine suštine? Koje uslove treba da ispunjava suština?
4. pod kojim uslovima postoji suština? Da li se može reći da je smisleno/suštinki samo ako je bezvremeno?
5. da li stvar koja je vremenski ograničena može da bude suštinska? Ripple efekat? Talas koji se prenosi kroz vreme?
6. da li je ono čime se bavimo tj. ono od čega živimo baš tako jako bitno da bi na to provodili svoje vreme?
7. šta je to na što bi bilo dobro provoditi ovo zemaljsko vreme?
8. da li životni aksiomi, naša polazna uverenja, verovanja, ubeđenja, predrasude utiču na definiciju smisla? (tipa verovanje u Boga itd).
9. ako nema čvrste aksiomatske polazne osnove da li to znači i da bi rešenje suštinskog pitanja trebalo da je razlicito za sve ljude?
10. da li naučne analize npr. Maslovljeva piramida motiva mogu da posluže kao polazna tačka za definisanje aksimatske polazne osnove.
11. Šta još, sem motiva, čini čoveka?
12. Značaj genetike, i činjenice da je ljudska vrsta stara vec milionima godina. Šta je rezultat milionske starosti ljudske vrste? Da li to treba da udje u definiciju aksimoatske polazne osnove?
13. Potrebno je definisati željeno stanje i početno stanje - željeno da bi znali kuda idema a početno da znamo koje breme nosimo sa sobom.
14. da li je moguće usvojiti potpuni 3rd party pogled na ovu problematiku, tj. posmatrati ovaj problem sa pozicije koja nije opterećena znanjima, predrasudama, verovanjima. Dobar način za proveru predrasuda i verovanja je da se upitamo - odakle to znam. Ako ne znam odgovor i ne pronalazim način da to sebi objasnim, onda je stvar vredna preispitivanja ili makar smanjenja ponderišućeg faktora.
15. da li radost i uživanje u životu može da se uzme kao cilj življenja? Ako je tako da li odrasla osoba može da ima te stvari/misli/aktivnosti/odnose koji joj pričinjavaju zadovoljstvo? Da li radoznalost može da bude smisao? Da li dečije nepomućeno stanje moze da bude smisao, tj. ono osećanje besmrtnosti života, koje smo imali kad smo bili mali?
16. da li postoji zajednički imenilac iz svih filozofija i religija koji bi mogao predstavljati neku univerzalnu osnovu za smisleni ljudski život?
Zaključak - jedina mera stvari moze da bude čovek pojedinac sa svojim jedinstvenim osobinama, kulturom, znanjem, emocijama i svim ostalim parametrima. Ne postoji univerzalni odgovor koji bi se mogao primniti na sve ljude.
Svako mora za sebe da pronadje svoju meru i da bude spreman da se menja. Ovo ne znači da je ok da neko misli da on treba da bude 100% u pravu, ali znaci da mora da se drži sebe i svojih(promenljivih) merila. Do ovog sam dosao napornim radom plus slucajni dogadjaji.
Kada sam to usvojio, život mi je postao lakši, ali nisam prestao da istražujem, ali makar imam za šta da se uhvatim(za sebe!).
Dodatak od 16.3.2014.
Iz knjige Društvena životinja Dejvida Bruksa, intepretacija životne filozofije Viktora Frankla:
"besplodni su pokušaji da se razmišlja apstraktno o tome šta život uopšteno znači. Značenje čovekovog života raspoznatljivo je jedino u specifičnim okolnostima njegovog ličnog, specifičnog života."
Нема коментара:
Постави коментар