3 osobine koje sam našao zaokružene u svojoj svesci

Integritet, inteligencija, energija.

Licemerje kao nužnost?

U tekstu Zorana Milivojevića TA gurua, tvorca emocionalnog neba i zemlje, datom u Pressu (veliki minus za izbor novina)

http://www.pressonline.rs/sr/vesti/magazin/story/136893/%C5%BDivimo+u+gra%C4%91anskom+ratu+niskog+inteziteta.html

se daje pogled na temu tolerancije u srpskom društvu.

Manje više mi je ok, i slažem se rečenim, sem sa sledećom Zoranovom konstatacijom:

"Odbijamo da nosimo socijalne maske i mislimo da smo u tom slučaju dvolični i licemerni. To je opet greška, jer ne razlikujemo privatni i intimni od javnog socijalnog prostora. Bez nošenja maske i „merenja lica" odnosno licemerja nema kulture u javnoj komunikaciji. Licemerje je neprihvatljivo u bliskim, intimnim odnosima jer je njihova negacija, ali u javnoj komunikaciji je nužno jer se podrazumeva distanca."

Licemerje je nužno. Užas! Radije ću se onda biti osobom sa "agrokutlturnim mentalitetom" nego biti dvolični socijalni kreten. Od takvih ljudi mi je muka. Po meni je tolerancija, okreni glavu na drugu stranu i trpi, ali ne moram da budem licemer za to. Ova izjava da je licemerje nužno daje prostor raznim socijalnim manipulacijama, prevarama, obmanjivanjima. Potražio sam na netu koje su to "vrline" i licemerje se ne pojavljuje među njima. A zašto bih ja hteo da budem nešto što nije vrlina. I ovako se mučim sa raznim tripovima, strahovima, potrebno mi je još da budem i licemeran.

Otpor - Gotovi smo

Mislim da ova slika odlično oslikava vreme i stanje u kome se nalazimo.

Effective leader without being an asshole

"Grove demonstrates how it is possible to be a tough and effective leader without being an asshole – in part because he is one of the most honest executives around, about both his own errors and those made by others."

http://bobsutton.typepad.com/my_weblog/2007/03/andy_grove_tell.html

i u vezi sa ovim:

"You're confident but not really sure." That's a state of mind that sounds paradoxical, but at times it really is true. In fact, it's the essence of what developmental psychologist John Meacham called the "attitude of wisdom." And it's a good description of some bosses I know, who strike a healthy balance between knowing and doubting."

Mario Vargas Ljosa - nobelova nagrada za književnost

Moj prvi susret sa njime je bio negde 2001 godine, kada sem se bavio čitanjem latinoameričkih pisaca, pa sam, sasvim slučajno, naleteo na Razgovor u Katedrali, lutajući među policama Somborske biblioteke. U početku nisam mogao baš da povežem priču, ali kada sam shvatio da pisac istovremeno piše o nekoliko događaja, preplićući rečenice, shvatio sam da sam naleteo na zakopano blago :-) Stvarno sam bio oduševljen tim "izumom" - multithreading u književnosti. Iz te knjige sam naučio da ne odbacujem unapred dela zato što mi se čine nerazumljivim, nego da, makar i na silu, pređem nekoliko prvih poglavlja, jednostavno da bih se privikao na piščev stil.

Pre par godina sam čitao još jednu njegovu knjigu, za koju se sećam da ju je izdala Laguna, a naslova ne mogu da se setim, toliko je bio slab utisak koji je ostavila na mene. Imao sam utisak kao da čitam malo jači petparački roman. Kao da je Ljosa bio unajmio nekog ghost writera, toliko se taj roman razlikovao od maestralne Katedrale.

U svakom slučaju, mislim da je zaslužio nagradu. Portugalsko/Spanski/Latinoamerički pisci su jednostavno, najživlji, najinventivniji. Da li neko može da zamisli da na primer neki nemački pisac napiše bilo šta slično romanima Sto godina samoće, ili Sedam sunaca i sedam mesečina. Ja nisam baš siguran :-)

Jos nekoliko interesantnih stvari iz Founders at Work

- "Go someplace where people don't think you're crazy"
- "Pick a big enough project, something that's really hard, something that over the years you can work on."