субота, 5. октобар 2024.

Dizanje kukuruza

 Ovo su slike iz oktobra 2020. To je snimano kada smo moj brat Đorđe Depalov i ja dizali tu jednu prikolicu kukuruza nabranu iz bašte. Na slici se vidi Đorđeva komušaljka, moj levator, traktor, prikolica, otvor na krovu kroz koji se ubacuju kukuruzi na tavan. Za vreme mog dede taj tavan je bio pun kukuruza (i svega ostalog...). Sad je prazan. Ostale samo slike...i to u digitalnom\virtuelnom formatu....






Proces ide na sledeći način: kombajn bere kukuruz i kada mu se napuni koš, istrese te kukuruze u prikolicu. Onda se prikolica doveze u dvorište, i postavi se pored komušaljke. Komušaljka služi tome da sa klipova skine ljuštiku, tako da čisti klipovi idu na tavan. U komušaljku se kukuruz ubacuje lopatom. Dakle procesom lopatanja se kukuruz iz prikolice ubacuju u komušaljku. Komušaljka je svojim izlazom naslonjena na levator. Očišćeni kukuruz upada iz komušaljke u levator. Onda levator, koji ima lopatice na lancu, putem tih lopatica vuče kukuruz na gore i kroz otvor na krovu ga ubacuje. Ljuštika koju komušaljka izbaci se skupi i odnese na đubre. Nekada su se, pre moga vremena, perine punile ljuštikom.


петак, 4. октобар 2024.

Princeton knjiga - Life is short

Iz nekog meni neznanog razloga sam ljubitelj Princeton University Press knjiga...Jedna od njih na koju sam naišao je "Life Is Short: An Appropriately Brief Guide to Making It More Meaningful" autora Dean Rickles. U njoj ima jedan fenomenalan uvod u knjigu:"


"Well," said the witch, "I know everything that’s going to
happen to you." Then she remarked that Dominic was
unusually wise for so young a dog and offered him a bit of
information. "I hope you don’t mind if I tell you this much,"
she said. "That road there on the right goes nowhere. There’s
not a bit of magic up that road, no adventure, no surprise,
nothing to discover or wonder at. Even the scenery is
humdrum. You’d soon grow much too introspective. You’d take
to daydreaming and tail-twiddling, get absent-minded and
lazy, forget where you are and what you’re about, sleep more
than one should, and be wretchedly bored. Furthermore, after
a while, you’d reach a dead end and you’d have to come all that
dreary way back to right here where we’re standing now, only it
wouldn’t be now, it would be some woefully wasted time later."

—William Steig, Dominic