четвртак, 29. септембар 2011.

Istra i Tamara Obrovac

Jedna od najboljih Tamarinih pesama.

Neverovatno kako se setim Istre, Grožnjana, Lina Milovanovića - Tonija, Buja, Buzeta, Mirne, Motovuna, Motovunske šume, Pule, prijatelja i ljudi odande, Suzane, Robija, Jolande, Danijele, Katarine, prirode, Vojaka, konobe Ema, Rabca, Plomina, Raše, Labina, Učke, Tončića, Kotle, Grimalde, Butonige, Limskog kanala, Ipsilona... Istra odavde deluje kao prostor koji omogućava autentičan ljudski život. Iako znam da autentičnost je deo čoveka a ne prostora u kome živi, deluje utešnije i lakše kada se zamišlja da nešto čovek u životu može da dobije i od okruženja a ne da mora sve sam da napravi. Sloboda je i dobra ali je i teret. Kao i sve dobre stvari, ako se ne koristi pravilno, okreće se protiv čoveka. Treba je umeti koristiti, obuzdati, prepustiti joj se.

петак, 23. септембар 2011.

Dehumanizacija i samootuđenje

Tokom istraživanja na temu šta u stvari čini čovekov identitet, naišao sam na jedan tekst, izgleda naučni rad, koji pomaže razumevanju te teme.

Link je http://www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0038-0318/2005/0038-03180502117J.pdf

Autor je Boris Jašović.

уторак, 20. септембар 2011.

Menja li se to kapitalizam?

Interesantan clanak na HBRu, tome da se kapitalizam umesto sa povecanje welth-a okrene ka povecanju wellbeing-a

http://blogs.hbr.org/cs/2011/09/happiness_and_your_company.html

ili je to samo jos jedna u nizu kapitalistickih prica "dok se Vlasi ne dosete", tj. promeni brojlerima boju hrane da bi kljucali.

Tu pricu o brojlerima(vrsti tovnih pilica) sam cuo jos u osnovnoj skoli od svoga profesora likovnog Knezija. Pricu sam razumeo tek mnogo godina kasnije, kao zreo covek.

Jednom je on usao u razred(koji je naravno bio nemiran) i rekao:"Sta je brojleri? Samo kljucate? Kad prestanete da kljucate, onda vam promene boju hrane, pa vi opet nastavljate sa istim zarom da kljucate, pa kada opet prestanete, onda vam promene boju svetla pa opet kljucate?"
To tada nisam razumeo, ali danas to razumem i te kako. To se moze videti svuda oko nas. Jednu te istu kafu, ili joj menjaju pakovanju, ili izmisljaju razne ukuse, pa 2 u 1 pa 3 u 1 i sve ostale smicalice ne bi li ljudi nastavili da "kljucaju"....

Tako da i ova prica sa HBRa, za koju bih zeleo da verujem da je istinita, lici rekao bih malo na tu pricu o brojlerima mog nastavnika likovnog. Zeleo bih da gresim.

Evo interesantnog isecka iz gornjeg clanka:
"The key things which increase wellbeing are connection to friends, family and community; giving back and volunteering; being physically active; having life goals and continuing to learn; and taking notice and being engaged."

уторак, 6. септембар 2011.

Ikar

Postoji velika razlika u sledeće 2 rečenice:
1. Ako napravim dobra krila, leteću.
i
2. Napraviću dobra krila da bih leteo.

(ovo sam pronašao u petoj knjizi Pekićevog Zlatnog Runa).

Toliko su me pogodile, da svaki dan razmišljam o njima.
Prva varijanta implicira da letenje možda i nije bitno tom čoveku, pa i ta krila ako ne napravi, neće mu biti previše žao.
Ali druga rečenica je neverovatna. Ona ne pruža mesta sumnji u ostvarenje cilja, prevazilaženje prepreka pošto je cilj jasan. Ne može cilj biti pravljenje krila radi pravljenja krila nego, nego cilj može da bude samo letenje.
Druga rečenica takođe implicira i da će taj koji pravi krila uraditi sve što može, naći mnogo različitih rešenja, od kojih neka i neće raditi, probaće, padaće, ustajaće, testiraće, učiće iz svojih grešaka, i sve to vodi ka ostvarivanju cilja - letenju.